Slučaj iz Sarajeva, u kojem je nastavnik osnovne škole uhapšen zbog ponašanja koje sadrži elemente verbalnog i fizičkog nasilja prema učenicima, ali i nedavni napad učenika na profesoricu u gimnaziji otvorili su brojna pitanja o anomalijama unutar obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, škole se već godinama suočavaju sa sve izraženijim vršnjačkim nasiljem, ali i novim oblicima zlostavljanja koji se sve češće odvijaju putem društvenih mreža, daleko od učionica, ali sa ozbiljnim posljedicama po mentalno zdravlje djece i mladih.
U vremenu kada su učenici izloženi pritiscima, agresivnoj online komunikaciji i sve slabijoj kulturi dijaloga, nameće se pitanje ima li obrazovni sistem dovoljno kapaciteta da odgovori izazovima savremenog društva. Koliko su škole danas odgojne, a koliko isključivo obrazovne ustanove, gdje je u svemu tome uloga roditelja, nastavnika i institucija, neka su od pitanja o kojima je za Raport govorio sociolog Vladimir Vasić.
Kako komentirate generalno slučajeve nasilja u školama, kakav to obrazovni sistem imamo u BiH? Ko je zakazao?
'Slučajevi nasilja u školama, bilo da dolaze od učenika ili nastavnog osoblja, ne mogu se posmatrati kao izolovani incidenti već kao simptom dubljih društvenih poremećaja. Kada se u obrazovnoj ustanovi pojave verbalno, fizičko ili digitalno nasilje, to je znak da su zakazali različiti nivoi sistema — od porodice i obrazovnih institucija do društvenih vrijednosti koje dominiraju u javnom prostoru.
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini godinama funkcioniše pod pritiskom brojnih problema: nedostatka jasne strategije razvoja obrazovanja, nedovoljne psihološke podrške u školama, preopterećenosti nastavnog kadra, ali i slabljenja autoriteta škole kao odgojne institucije. Škola danas često ostaje sama između očekivanja roditelja, uticaja društvenih mreža i opšte društvene polarizacije. Zato odgovornost nije moguće svaliti samo na jednog aktera. Zakazao je sistem u cjelini jer nije na vrijeme prepoznao koliko se djeca i društvo mijenjaju.
Koliko su verbalno i fizičko nasilje u školama odraz šire društvene klime i vrijednosti koje djeca usvajaju iz porodice, medija i društvenih mreža?
'Verbalno i fizičko nasilje u školama veoma su često odraz šire društvene klime. Djeca uče posmatrajući odrasle. Ako su u javnom prostoru prisutni agresivna komunikacija, vrijeđanje, ponižavanje i netolerancija, onda nije realno očekivati da školsko okruženje ostane izolovano od takvih obrazaca ponašanja. Porodica i dalje ima ključnu ulogu u formiranju emocionalne stabilnosti djeteta, ali danas značajan dio socijalizacije preuzimaju mediji i društvene mreže, gdje djeca svakodnevno gledaju sadržaje u kojima su sukob, ismijavanje i agresija često predstavljeni kao nešto normalno ili čak poželjno'.
Da li današnji učenici zbog stalne izloženosti online sadržajima imaju drugačiji odnos prema autoritetu, disciplini i međuljudskoj komunikaciji nego ranije generacije?
'Savremene generacije učenika nesumnjivo imaju drugačiji odnos prema autoritetu, disciplini i komunikaciji nego ranije generacije. Digitalni prostor promijenio je način na koji mladi doživljavaju društvene odnose. Oni odrastaju u svijetu trenutnih reakcija, kratkih formi sadržaja i stalne potrebe za potvrdom kroz online komunikaciju. Zbog toga je prag tolerancije na frustraciju često niži, dok se empatija i strpljenje teže razvijaju. Autoritet se danas više ne prihvata automatski na osnovu funkcije ili titule, već se mora graditi kroz povjerenje, dosljednost i komunikaciju'.
Koliko su škole i roditelji danas spremni da prepoznaju psihološke posljedice nasilja, pritiska vršnjaka i digitalnog nasilja među djecom?
'Istovremeno, škole i roditelji još nisu dovoljno spremni da prepoznaju psihološke posljedice vršnjačkog i digitalnog nasilja. Mnogi oblici emocionalnog pritiska ostaju nevidljivi jer ne ostavljaju fizičke tragove. Dijete može svakodnevno biti izloženo ismijavanju, poniženju ili izolaciji putem društvenih mreža, a da odrasli to primijete tek kada posljedice postanu ozbiljne. Problem dodatno otežava činjenica da veliki broj škola nema dovoljan broj psihologa i pedagoga, dok roditelji često nemaju dovoljno vremena ili digitalne pismenosti da razumiju online svijet svoje djece.'
Šta bi, prema Vašem mišljenju, trebalo sistemski mijenjati — u obrazovanju, porodici i online prostoru — kako bi se bolje zaštitilo mentalno zdravlje i sigurnost učenika?
'Sistemske promjene morale bi obuhvatiti više nivoa istovremeno. U obrazovanju je potrebno jačati ulogu školskih psihologa, razvijati programe emocionalne pismenosti i nenasilne komunikacije te vratiti odgojnu komponentu škole kao jednako važnu obrazovanju. Porodica mora ponovo postati prostor razgovora, emocionalne sigurnosti i jasnih granica. Kada je riječ o online prostoru, neophodno je više edukacije o digitalnom nasilju, odgovornijem korištenju društvenih mreža i zaštiti mentalnog zdravlja djece. Bez zajedničkog djelovanja škole, porodice i društva teško je očekivati trajne promjene.
Najvažnije je razumjeti da nasilje među djecom ne nastaje preko noći. Ono se razvija u društvu u kojem se sve manje njeguje dijalog, empatija i međusobno poštovanje. Zato rješenje nije samo u strožim kaznama, nego prije svega u stvaranju zdravijeg društvenog ambijenta u kojem će djeca učiti da je snaga u razumijevanju, a ne u agresiji.'