Nikita Čibrin, 27-godišnji ruski vojnik i član zloglasne 64. motorizirane brigade, za koju se sumnja da je izvela masakr u Buči, sletio je u Madrid i zatražio politički azil! Ovu nevjerovatnu priču otkrio je britanski The Guardian i sada bi priča o zlodjelima u predgrađu Kijeva mogla dobiti svoj nastavak.
Čibrin je proveo više od četiri mjeseca na ratištu u Ukrajini. A onda je potpuno neočekivano u utorak osvanuo na madridskom aerodromu Barajasu. Prišao je graničnim policajcima, predstavio se i zatražio politički azil. Odmah nakon toga prebačen je u centar za migrante.
U telefonskom razgovoru s novinarom Guardiana, Čibrin je porekao da je sudjelovao u ubijanju civila, čak je dodao da nije u Ukrajini ispalio niti jedan metak. Međutim, dodao je da je spreman na međunarodnim sudovima ispričati sve što je doživio i vidio u Ukrajini.
"Nemam šta skrivati! Rusija je započela ovaj rat, ovaj kriminalni rat. Napravit ću sve da se ovo što prije završi, sve ću reći", rekao je Čibrin.
Ruski vojnik tvrdi, a to je još uvijek neprovjereno, da je dezertirao iz svoje brigade još u junu. Navodno je rekao svojim zapovjednicima već prvog dana invazije da se žestoko protivi ratu. Naravno, njegove riječi nisu naišle na odobravanje te su ga bacili na ‘dno hranidbenog lanca‘.
"Prvo su mi prijetili zatvorom, a onda su ipak odlučili kazniti me na način da čistim i spremam. U svakom slučaju, gurnuli su me što dalje od ratišta", rekao je Čibrin.
‘Svi smo bili prevareni‘
The Guardian ističe da nisu mogli nezavisno provjeriti sve detalje Čibrinove priče. Čibrin je dostavio dokumente i fotografije koji pokazuju da je bio stacioniran u 64. motoriziranoj brigadi u Ukrajini.
Maksim Grebenjuk, advokat koji vodi moskovsku organizaciju Vojni pravobranitelj, kaže da ga je Čibrin kontaktirao tokom ljeta. Grebenjuk je rekao da mu je Čibrin govorio o svom protivljenju onoga što Kremlj naziva svojom "specijalnom vojnom operacijom" i njegovoj želji da se ne bori u Ukrajini.
Čibrin je rođen u Jakutsku, u istočnom Sibiru, a ruskoj vojsci se pridružio u ljeto 2021. godine. “Nisam mislio da ću biti uključen u bilo kakve ratove”, rekao je on, navodeći financijske poteškoće kao razlog svoje odluke da se pridruži vojsci.
Kaže da je sa svojom jedinicom prvi put ušao u Ukrajinu 24. februara, na sam dan početka invazije, preko bjeloruske granice. "Nismo imali pojma da ćemo se boriti u Ukrajini", rekao je. "Svi smo bili prevareni", rekao je Čibrin.
Prema njegovim riječima, prvi mjesec invazije proveo je u selu Lipivka, 50-ak kilometara zapadno od Kijeva. Tokom tog razdoblja, Čibrinova brigada je optužena za masakr nad civilima u Buči i Andriivki, dva mjesta koja se nalaze u blizini Lipivke.
Ruska istraživačka internetska stranica iStories ranije je objavila ispovijest vojnika koji je bio dio Čibrinove jedinice. On je pred kamerom priznao da je pucao i ubio civila u ukrajinskom gradu Andriivka, selu manje od 8 kilometara udaljenom od Lipivke.
Nakon što su ukrajinski dužnosnici identificirali 64. motoriziranu brigadu kao jediniu koja je okupirala Buču, ruski predsjednik Vladimir Putin je brigadi dodijelio počasni naziv ‘gardijska‘. Pohvalio je jedinicu za "veliko junaštvo i hrabrost".
Čibrin tvrdi da nije svjedočio nikakvoj pucnjavi tokom svog boravka u Lipivki. Ali je rekao da su pripadnici jedne od jedinica rutinski pljačkali domove Ukrajinaca. "Opljačkali su sve što je bilo. Veš mašine, elektroniku, sve", rekao je.
Čibrin pobjegao sakrivši se u kamion koji je išao za Rusiju
Dodaje da su među njegovim suborcima bile "proširene glasine" da su pripadnici njegove jedinice umiješani u seksualno nasilje i ubistva civila. Ujedinjeni narodi su ranije saopštili da je Rusija koristila silovanje i seksualno nasilje kao dio svoje "vojne strategije" u Ukrajini.
Ruske snage bile su prisiljene povući se iz predgrađa ukrajinske prijestolnice Kijeva u martu. Čibrin je rekao da je njegova jedinica poslana u Buhaivku, mjesto u sjeveroistočnoj regiji Harkov.
Moral u svojoj jedinici tokom vremena provedenog u Ukrajini opisao je kao "ekstremno nizak". Potkrepljujući time brojna i opsežna medijska izvješća koja su isticala problem niskog morala ruskih snaga. “Svi su pokušavali pronaći način da izađu iz vojske. No, naši zapovjednici bi nam prijetili da će nas ustrijeliti ako dezertiramo".
Kaže da je 16. juna uspio pobjeći iz Ukrajine sakrivši se u kamionu koji je krenuo u Rusiju po zalihe hrane. Nakon nekog vremena kontaktirao je mrežu za ljudska prava Gulagu.net. Oni su mu pomogli da napusti Rusiju početkom ovog mjeseca. Vladimir Osečkin, voditelj Gulagu.neta, potvrdio je da je njegova organizacija pomogla Čibrinu da napusti Rusiju.
Čibrin je rekao kako se nada da će dobiti politički azil u Španiji. Pri čemu navodi svoje javno protivljenje ratu kao opasnosti za njegovo zdravlje ako bude poslan natrag u Rusiju.
U četvrtak navečer Čibrin je pušten iz imigracijskog centra u zračnoj luci u Madridu. Rekao je da će biti smješten u privremeno sklonište za izbjeglice u glavnom gradu Španije, dok vlasti budu rješavale njegov zahtjev za azil.
Glasnogovornik španskog ministarstva unutrašnjih poslova odbio je komentirati ovaj slučaj. Pozivajući se na pravila međunarodne zaštite i rizik od mogućeg progona podnositelja zahtjeva.
Čibrin je drugi javnosti poznati ruski vojnik koji je pobjegao iz zemlje nakon sudjelovanja u invaziji. U augustu je Guardian intervjuirao Pavela Filatjeva. Bivšeg ruskog padobranca koji je pobjegao iz zemlje nakon što je napisao memoare o boravku na ukrajinskom ratištu u kojima je kritizirao Putinov rat.
Zvjerstva 64. brigade
Ukrajinici su još u aprilu identificirali 64. motoriziranu brigadu kao počinitelje masakra u Buči. Zapovjednik te jedinice je potpukovnik Azatbek Omurbekov.
Riječ je o relativno mladom (oko 40 godina) i visoko odlikovanom oficiru ruske vojske. Njemu je zamjenik ministra odbrane Dmitrij Bulgakov 2014. godine uručio odličje za izvanrednu službu.
Kada su ukrajinske snage stupile u napuštenu Buču krajem marta, zatekli su ih stravični prizori. Tijela ubijenih civila ostavljena su na cesti, a satelitske snimke potvrđuju da su tamo ležali danima. U podrumu nedaleko od Buče nađeno je 18 pogubljenih civila, s rukama vezanim iza leđa plastičnim vezicama. A u podrumu je otkrivena i soba za mučenje. Pojedinim tijelima bile su odrezane uši ili počupani zubi.
Pokraj jednog puta nađeni su djelomično spaljeni goli leševi muškarca i nekoliko žena. Njih su ruski vojnici pokušali zapaliti prilikom odlaska iz gradića.
Preživjeli iz Buče medijima su ispričali stravična iskustva za vrijeme okupacije. Svjedoci su britanskom Guardianu rekli da su ruski vojnici vezali ukrajinsku djecu za svoja vozila, koristeći ih kao ljudske štitove. Novinari Economista razgovarali su sa stanovnikom koji je preživio masovno pogubljenje.
Ruski su ga vojnici zarobili s drugim građevincima s kojima se skrivao te su ih odveli u obližnju zgradu. Tamo su ih pretukli, pretresli, mučili, a potom odveli iza zgrade gdje su ih ustrijelili. Preživjeli je bio ranjen, ali se pravio mrtav dok vojnici nisu otišli.
Prema izjavama preživjelih, ruski su vojnici pucali u svakoga ko bi izašao iz svoje kuće, što su mnogi činili u potrazi za vodom i hranom. Oklopna vozila nasumce bi pucala po kućama i zgradama. Okupljali bi civile i uzimali im dokumente i mobitele. Ubijali su sve koji su sudjelovali u borbama u Donbasu. Sve kojima bi na mobitelu našli dokaze "proturuskih aktivnosti". Te sve koji bi imali tetovaže s desničarskim ili domoljubnim simbolima.
Posljednje sedmice okupacije Buče, čečenski specijalci počeli su pucati na svakog civila kojeg bi vidjeli. Snajperisti bi gađali ljude na ulici ili u njihovim domovima i potom se time hvalili svojim saborcima.
