Italija se nalazi na samom vrhu evropske liste kada je riječ o rasipanju hrane, jer se u toj zemlji svake sedmice po osobi baci više od pola kilograma namirnica, pišu italijanski mediji.
Prema dostupnim podacima, prosječan Italijan sedmično baci 555,8 grama hrane, što je znatno više u poređenju s većinom drugih evropskih država. U Njemačkoj se, na primjer, baci oko 512,9 grama po osobi, u Nizozemskoj 469,6 grama, u Francuskoj 459,9 grama, dok Španci prosječno bacaju 446,5 grama hrane sedmično.
Italija je tako zauzela prvo mjesto na ovoj neslavnoj rang-listi, sa približno 100 grama više bačene hrane po osobi u odnosu na Francusku i Španiju. Ovi podaci objavljeni su u izvještaju "Cross Country Report" 2025 organizacije "Waste Watcher International", povodom 13. Nacionalnog dana prevencije rasipanja hrane.
Ipak, zabilježeni su i određeni pozitivni pomaci. Od 2015. godine prosječna količina hrane koja se baca po osobi u Italiji smanjena je za skoro 100 grama, sa nekadašnjih 650 na sadašnjih 555,8 grama sedmično. Uprkos rastu svijesti o štetnim posljedicama po okoliš, Italija je i dalje daleko od cilja predviđenog za 2030. godinu, koji podrazumijeva smanjenje bacanja hrane na 369,7 grama po osobi sedmično.
Razmjere problema su globalne. Prema podacima iz "Food Waste Index Report 2024" Programa Ujedinjenih nacija za okoliš, širom svijeta se svake godine baci čak 1,05 milijardi tona hrane, što predstavlja oko trećinu ukupne svjetske proizvodnje.
Veliko rasipanje hrane nosi i ozbiljne finansijske posljedice. Prosječnih 80 kilograma bačenih namirnica godišnje po osobi znači da domaćinstva u Italiji svake godine izgube između 500 i 600 eura. Ovakav odnos prema hrani predstavlja ozbiljan etički paradoks: dok pojedinci godišnje bacaju desetine kilograma namirnica, više od 670 miliona ljudi u svijetu i dalje se suočava s glađu.
Osim društvenih i ekonomskih posljedica, rasipanje hrane ima snažan negativan utjecaj i na životnu sredinu. Smatra se da je odgovorno za skoro deset posto globalnih emisija gasova s efektom staklene bašte, kao i za potrošnju četvrtine ukupne količine svježe vode namijenjene poljoprivredi. Kada bi bacanje hrane bilo država, po količini emitovanih gasova zauzelo bi treće mjesto u svijetu, odmah iza Kine i Sjedinjenih Američkih Država.