Međunarodni tim naučnika locirao je više od 1.000 spremnika s nuklearnim otpadom bačenih u sjevernom Atlantiku prije nekoliko desetljeća, a sveukupno je do 1993. bačeno u te okeanske vode najmanje 200.000 kontejnera, rekao je u petak glasnogovornik francuskog istraživačkog centra CNRS.
Sredinom juna su naučnici isplovili iz luke Brest brodom L‘Atlante kako bi pretražili zapadni Atlantik i tokom četverosedmične ekspedicije pronašli lokacije nuklearnog otpada i utvrdili utjecaj na ekosistem.
Razne zemlje su bacale nuklearni otpad u tim vodama između 1950. i 1990. Dubina mora i udaljenost od kopna i ljudske aktivnosti su smatrane idealnim uvjetima za odlaganje industrijskog i laboratorijskog otpada na području Atlantika gdje se morsko dno, ako ništa drugo, činilo geološki stabilno.
Odlaganje nuklearnog otpada u more je zabranjeno 1993., ali do tada je u vode sjevernog Atlantika bačeno najmanje 200.000 spremnika. Tačna lokacija je i dalje nepoznata, ne zna se ni u kakvom su stanju spremnici niti da li su samo razbacani uokolo ili ih se bacalo na hrpu. Tim, koji broji 21 člana, pretražuje to područje za koje se smatra da krije polovicu otpada, a cilj istraživača je mapirati kontejnere te uzeti uzorke vode, morskog dna i morske faune.
U toj zadaći im je od pomoći autonomsko podmorsko vozilo UlyX s 3D kamerom i sonarskim sistemom.
Patrick Chardon, voditelj projekta monitoringa lokacija s nuklearnim otpadom u okeanu (NODSSUM), vjeruje da će radioaktivnost od većeg dijela otpada nestati nakon 400 godina.
Spremnici su napravljeni da mogu izdržati pritisak na toj dubini, ali ne mogu potpuno spriječiti radijaciju koja je u međuvremenu mogla iscuriti, rekao je Chardon.