Bila je jedna od najtalentiranijih i najpopularnijih glumica na ovim prostorima. Bila je istinska glumačka ikona. Osamdesetih godina prošlog stoljeća karijera joj je bila na vrhuncu, smiješila joj se blistava budućnost, no sudbina je htjela drugačije...
Sonja Savić imala je 47 godina kada je pronađena mrtva-23. septembra 2008. godine. Živjela je ispred svog vremena, često je bila neshvaćena.
„Leptirov oblak“
Debitovala je u filmu „Leptirov oblak“ 1977. godine. Na Fakultetu dramskih umjetnosti diplomirala je 1982. godine u klasi profesora Minje Dedića, zajedno sa Svetislavom Goncićem, Branimirom Brstinom, Žarkom Lauševićem, Zoranom Cvijanovićem i drugim zvučnim glumačkim imenima.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća igrala je u brojnim čuvenim filmovima kao što su „Živeti kao sav normalan svet“, „Una“, „Šećerna vodica“, „Davitelj protiv davitelja“, „Balkanski špijun“, „Čavka“. Za ulogu u filmu „Život je lep“, 1985. godine nagrađena je na festivalu u Veneciji.
Devedesetih se rijeđe pojavljivala u filmovima, ali je ipak ostvarila nekoliko značajnijih uloga, i to u ostvarenjima „Mi nismo anđeli“, „Uvod u drugi život“, „Ni na nebu ni na zemlji“.
Veliki povratak na glumačku scenu imala je s filmom „Hleb i mleko“ 2001. godine, nagrađenog „Zlatnim lavom“ u Veneciji. Posljednju ulogu ostvarila je u filmu „Zabranjena ljubav“, a gledaoci su imali prilike da je gledaju i u TV seriji „Vratiće se rode“.
Sonja je glumila i u spotu Miroslava Ilića „Devojka iz grada“.
Pjesma „Debela devojka“ grupe „Električni orgazam“ posvećena je upravo Sonji, a o tome je Srđan Gojković Gile svojevremeno kazao:
„Ona nikada nije ni bila debela djevojka, više se govorilo o vječitom strahu svih žena da će postati debele, pa je i Sonja, u tom periodu kada smo se družili, stalno bila u fazonu 'debela sam, debela sam' i to je bila inspiracija za pjesmu“.
Sonjina velika ljubav bio je džez muzičar Vlajko Lalić, a njegova pogibija ostavila je duboke ožiljke na njenoj duši. Zbog njegove smrti mjesecima je bila u depresiji
„Dok sam bila mlada, često sam zamišljala kako ću se udati i zasnovati porodicu sa čovjekom koga beskrajno volim i kome ću se potpuno posvetiti. Imala sam veliku ljubav, ali otkako je on otišao iz mog života kada sam imala dvadeset devet godina, sebe smatram udovicom“, rekla je Sonja u jednom intervjuu za magazin „Story“.
Pronađena mrtva u stanu
Ona je 23. septembra 2008. godine pronađena mrtva u stanu u Kursulinoj ulici. Ljekari su mogli da konstatuju smrt, a prema zvaničnim podacima nakon obdukcije, preminula je usljed prevelike doze nedozvoljenih supsatnci.
Najstrašnija informacija koja je došla do medija bila je ta da je Sonja pronađena mrtva u stanu koji, osim prljavog dušeka, nije imao nikakav drugi namještaj.
Komšije su tvrdile su da u njenom stanu nije bilo namještaja, spavala je na dušeku na podu, a svuda okolo bili su razbacani upotrebljene šprice.
Poslednji intervju Sonja je dala samo dva mjeseca prije smrti, u julu 2008. godine, za crnogorske „Vijesti“.
„Ono čime mogu da se ponesem, ne ponosim, nego ponesem, to je što sam uspjela da izbrišem granicu između života i poziva. Da li to svaki put uspješno dočaram i do koje mjere mogu da vladam scenom ne znam. Trudim se da moja riječ dovoljno dugo putuje da može publici da zadrži pažnju, jer, i poslije toliko godina, ja i dalje brinem o tome šta publika misli“, rekla je tada.
Ona se podsjetila i riječi svoje bake koja joj je uvijek govorila da se u ljudskim očima sve može pročitati.
„Ima još jedna bakina izreka koje se često sjetim – žagre ti se oči. Danas bi mnogim generacijama, kada prođe ponoć, mogli to da kažemo. A njima oči žagre od ko zna čega, a to nije dobro ni za njih ni za porodicu. Izgleda da je samoća cijena moje slobode“, istakla je Savić.
Bila na SFF-u
Sonja je nekoliko godina živela i radila u Sloveniji, gdje su je tretirali kao veliku zvijezdu.
„Zašto loše prolazim u gradu u kom živim, u zemlji iz koje potičem, pojma nemam. Da nije bilo Slovenije, ne bih preživjela devedesete, a isto važi i za ovo vrijeme. Često čujem da da govore kako sam ekscesna ličnost, mada kad radim nikad nisam takva, pitajte koga hoćete“, rekla je jednom prilikom Sonja.
Sonja je nakon okončanja rata u našoj zemlji, posjetila Sarajevo možda prvim autobusom koji je bio moguć iz Beograda za bh. prijestonicu. Također je jednom prilikom bila i na Sarajevo Film Festivalu.
