Mnogi misle da su Sovjeti prvi put poslali trupe u Afganistan 1979. godine, ali to se dogodilo pola stoljeća ranije. U kampanji 1929. crvenoarmejci su nosili afganistanske vojne uniforme, ali su u napad krenuli zaboravivši da su u ulozi Afganistanaca i vikali "Ura!"
Politička situacija u Afganistanu uvijek je privlačila posebnu pažnju sovjetskog rukovodstva s obzirom na to da je direktno utjecala na sigurnost u susjednoj Srednjrazijskoj regiji Sovjetskog Saveza. Zbog toga SSSR nije mogao ostati po strani kada su 1929. godine revolucionari svrgnuli afganistanskog kralja Amanulaha Hana i time izazvali građanski rat.
Sovjetski Savez nije podržao revolucionarne mase seljaka na čelu sa "sinom vodonoše" Habibulahom Kalakanijem. Afganistan je za vrijeme Amanulaha Hana bio u dobrim odnosima sa SSSR-om. Obje su zemlje produbljivale ekonomsku i vojnu suradnju, a afganistanski je vladar efikasno obuzdavao pripadnike Basmačija – srednjeazijske antisovjetske ustanike koji su u doba ruskog građanskog rata prebjegli iz SSSR-a u Afganistan i neprekidno vršili oružane upade na sovjetski teritorij.
Predsjednik Centralnog izvršnog komiteta SSSR-a Mihail Kalinjin (lijevo) i afganistanski emir Amanulah Han (desno) ispred počasne straže tijekom emirovog posjeta Sovjetskom Savezu.
Narodni komesarijat za vanjske poslove (od 1946. godine Ministarstvo vanjskih poslova SSSR-a) bio je svjestan da Habibulah Kalakani kao Tadžik po nacionalnosti uživa snažnu podršku miliona Tadžika u sjevernom dijelu Afganistana, tj. blizu južnih granica SSSR-a. Po mišljenju Komesarijata, ako bi Habibulah pobijedio i učvrstio svoju vlast, on bi neizbježno pokušao proširiti utjecaj na sovjetske srednjeazijske republike i destabilizirati sovjetsko-afganistansku granicu. Sovjetski diplomati bili su u pravu. Habibulah je sklopio savez s vođom Basmačija Ibrahimom Bekom, nakon čega su pripadnici ovog pokreta pojačali svoje napade na SSSR, piše RB.
Vođa Basmačija Ibrahim Bek, zarobljen i strijeljan 1931.
Drugi faktor protiv Habibulaha bio je taj što su njega intenzivno podržavali Britanci. Tako je sovjetsko rukovodstvo odlučilo pomoći Amanulahu Hanu i poslati mu trupe s ciljem da se ponovo uspostavi stabilnost u ovoj regiji.
Sovjetski Savez nije htio otvoreno demonstrirati svijetu svoje vojno sudjelovanje u građanskom ratu u Afganistanu. U afganistanskoj kampanji sudjelovalo je preko 2000 crvenoarmejaca, no oni su bili obučeni kao Afganistanci. Na njihovom čelu bio je bivši sovjetski vojni ataše u Afganistanu Vitalij Primakov, koji se predstavljao kao "kavkaski Turčin", oficir Ragib-beg.
Ova vojna jedinica, dobro opremljena i naoružana mitraljezima i artiljerijom, ušla je u Afganistan 15. aprila 1929. godine, i uz podršku iz zraka razbila je pogranične trupe i krenula dalje u provinciju Balh, prema velikom gradu Mazari-Šarifu. U isto je vrijeme svrgnuti vladar Amanulah Han napustio Kandagar, gdje se skrivao nakon bijega iz Kabula, i s 14 000 vojnika krenuo u pravcu glavnog grada Afganistana koji je bio pod Habibulahovom okupacijom.
U jurišu na grad sovjetski su vojnici zaboravili da su tu u ulozi Afganistanaca te su krenuli u napad s ruskim pokličem "Ura!"
Kada je Mazari-Šarif zauzet, Afganistanci su proglasili džihad protiv zavojevača i blokirali sovjetske vojnike u gradu. U pomoć Primakovljevoj jedinici Sovjetski Savez poslao je drugu jedinicu od 400 vojnika na čelu sa "Zalim Hanom" (bio je to zapovjednik sovjetske konjice Ivan Petrov).
Ujedinjene sovjetske snage uspješno su likvidirale opsadu i jedinice nacionalne garde Habibulaha i Basmačija, a zatim su kroz grad Balh požurile u pravcu Kabula.
Međutim, 22. maja saznalo se da je Amanulahova vojska doživjela katastrofalan poraz kod Kabula i da je on sam napustio zemlju. Više nije bilo razloga za boravak sovjetskih vojnika u Afganistanu, tako da je jedinica hitno povučena iz ove zemlje.
Nakon kratke vladavine koja je trajala devet mjeseci, tadžikistanski ustanik Habibulah Han i njegove afganistanske pristalice bježe od snaga Nadir Hana, koji je preoteo Kabul od Amanulaha i vladao Afganistanom od siječnja do listopada 1929. godine.
Tokom afganistanske vojne operacije sovjetski su vojnici likvidirali 8000 neprijateljskih vojnika i izgubili 120 svojih ljudi. U sovjetskim vojnim dokumentima ova se operacija spominje kao borba protiv bandita u Sovjetskoj Srednjoj Aziji. Spominjanje ovog pohoda bilo je zabranjeno u historijskoj sovjetskoj literaturi.
