Tokom vrhunca Hladnog rata 1960-ih i 1970-ih, Sovjetski Savez lansirao je ukupno 29 svemirskih letjelica ka Veneri — planeti koju naučnici često nazivaju "Zemljinom bliznakinjom".
Tri letjelice su proletjele pored Venere i nastavile orbitirati oko Sunca. Šesnaest ih je uspješno ušlo u orbitu ili sletjelo na Veneru, gdje su doživjele uslove koji se često opisuju kao pakleni.
Deset letjelica je ostalo zarobljeno u Zemljinoj orbiti. Sve su se vratile i sagorjele u atmosferi iste godine kada su lansirane — osim jedne: Kosmos 482, koja i danas kruži oko Zemlje, već više od 53 godine.
Posljednji trag sovjetskog sna o Veneri
Kao posljednji preživjeli fragment sovjetskog programa istraživanja Venere, Kosmos 482 nije tek još jedan komad svemirskog otpada, piše Science Alert.
Zbog toga što je konstruisana da izdrži ekstremne uslove na Veneri, mnogi stručnjaci vjeruju da bi ova kapsula mogla preživjeti ulazak u Zemljinu atmosferu i sletjeti na tlo — umjesto da sagori. Očekuje se da će se to dogoditi upravo ove sedmice.
Zašto baš Venera?
Venera je bila objekt fascinacije jer su naučnici vjerovali da bi gusti oblaci mogli skrivati znakove života. No, za Sovjetski Savez, ovi svemirski letovi bili su i demonstracija tehnološke nadmoći socijalističke nauke.
Venera 1 lansirana je 1961. godine, samo četiri godine nakon Sputnika 1, prve vještačke satelitske letjelice. Venera 7 iz 1970. godine postala je prva svemirska letjelica koja je izvela meko slijetanje na drugu planetu. Posljednja sovjetska misija ka Veneri bila je Vega 2, 1984. godine.
Venera misije slane su u parovima, s razmakom od nekoliko dana. Ako bi jedna misija propala, druga bi mogla uspjeti. Tako je Venera 8 lansirana 27. marta 1972. i stigla do Venere 117 dana kasnije.
Njen blizanac, lansiran 31. marta, nije napustio orbitu oko Zemlje i dobio je oznaku Kosmos 482.
Šta je trebalo da se dogodi?
Letjelica je bila visoka oko 3,5 metra i sastojala se iz tzv. “bus” dijela s pogonskim sistemom, solarnim panelima i antenom, te sferne kapsule — samog lander-a.
Lander je imao vlastiti rashladni sistem i zaštitni štit protiv ekstremne toplote. Plan je bio da se iz orbite ispali prema Veneri, gdje bi pri brzini od gotovo 12 km/s ušao u atmosferu. Na visini od 60 km, otvorio bi se glavni padobran, a kapsula bi potom spuštala instrumente koji bi mjerili temperaturu, pritisak, gasove, brzinu vjetra i sastav stijena — i sve to slala nazad na Zemlju.
Unutar svake kapsule nalazila se i medalja sa sovjetskim simbolima.
Ali plan nije uspio
Venera 8 uspješno je stigla do Venere i spustila kapsulu 22. jula 1972.
Sudbina Kosmosa 482 bila je drugačija.
Gornji stepen rakete koji je trebao ubrzati letjelicu prema Veneri ugasio se prerano jer tajmer nije bio ispravno podešen. Raketa je pala nazad na Zemlju i izgorjela, dok su titanijumski rezervoari pod pritiskom pali na polja u Novom Zelandu.
Sama letjelica se raspala sredinom juna, a "bus" dio je sagorio u atmosferi 1981. godine. Ali kapsula — težine 465 kg — ostala je u orbiti.
Orbitirajuća kapsula smrti
Na najudaljenijoj tački, Kosmos 482 bio je udaljen 9.000 km od Zemlje. Na najbližoj, samo 210 km. Tokom decenija, orbita se polako spuštala i sada iznosi najviše 2.000 km.
Zbog svoje masivne konstrukcije i dizajna otpornog na vatru, postoje ozbiljne šanse da kapsula preživi ulazak u atmosferu i padne negdje na Zemlju.
Mnogi je zato ne gledaju samo kao relikt Hladnog rata — već i kao potencijalnu prijeteću olupinu iz svemira.