Jedan od najznačajnijih mozaika otkrivenih u Velikoj Britaniji prikazuje alternativnu, davno izgubljenu verziju priče o Trojanskom ratu, saopćio je Univerzitet u Lesteru.
Novo istraživanje stručnjaka sa Univerziteta u Lesteru nedvosmisleno je utvrdilo zašto čuveni mozaik iz Ketona u Rutlandu, jedno od najznačajnijih otkrića iz perioda Rimskog Carstva u Britaniji u posljednjih sto godina, ne prikazuje scene iz Homerove Ilijade, kao što se prvobitno vjerovalo. Umjesto toga, on se oslanja na alternativnu verziju priče o Trojanskom ratu koju je prvi popularizirao grčki dramski pisac Eshil, a koja je od tada izgubljena za historiju.
Prikazi na mozaiku kombinuju umjetničke šablone i dizajne koji su već stotinama godina kružili širom Mediterana antičkog doba, što sugerira da su zanatlije u rimskoj provinciji Britaniji bile bolje povezane s ostatkom imperije nego što se pretpostavljalo.
Mozaik iz Ketona je 2020. godine, tokom karantina uslijed pandemije covida-19, otkrio lokalni stanovnik Džim Irvajn, što je dovelo do velikog iskopavanja koje je provela Arheološka služba Univerziteta u Lesteru (ULAS).
Mozaik i okolni kompleks vile od tada su proglašeni za zaštićeni spomenik u znak priznanja njihovog izuzetnog nacionalnog značaja.
Mozaik prikazuje grčkog junaka Ahila i trojanskog princa Hektora u tri dramatične scene – njihov dvoboj, vučenje Hektorova tijela i njegov konačni otkup od strane kralja Prijama, gdje se Hektorovo tijelo doslovno mjeri zlatom. Trojanski rat, opisan u Homerovom epu, bio je mitološki desetogodišnji pohod grčkih snaga na grad Troju, kojom je vladao kralj Prijam, kako bi povratili legendarnu ljepoticu Jelenu iz Sparte.
Nova analiza je pokazala da mozaik nije zasnovan na Homerovoj Ilijadi, kao što se prvo vjerovalo, već da je inspiriran manje poznatom tragedijom „Frigijci“ atinskog dramskog pisca Eshila. Postoji nekoliko priča o Trojanskom ratu s kojima bi Rimljani bili upoznati, ali vlasnik vile u Ketonu uživao bi u prestižu prikazivanja jedne od rjeđih verzija.
Istraživanje također otkriva da dizajn mozaika vješto kombinuje umjetničke šablone koje su zanatlije dugo koristile širom antičkog Mediterana.
"Na mozaiku iz Ketona ne samo da imamo scene koje pripovijedaju Eshilovu verziju priče, već je gornji panel zapravo zasnovan na dizajnu korištenom na jednoj grčkoj posudi koja datira iz Eshilova vremena, 800 godina prije nego što je mozaik postavljen. Kada sam primijetila upotrebu standardnih šablona na jednom panelu, otkrila sam da su drugi dijelovi mozaika zasnovani na dizajnima koje možemo vidjeti na mnogo starijem srebrnom posuđu, novčićima i keramici iz Grčke, Turske i Galije. Rimsko-britanske zanatlije nisu bile izolirane od ostatka antičkog svijeta, već su bile dio te šire trgovačke mreže koja je prenosila svoje kataloge šablona generacijama. U Ketonu imamo rimsko-britansko zanatstvo, ali mediteransko nasljeđe dizajna", rekla je dr. Jane Masseglia, glavna autorica istraživanja i profesorica antičke historije na Univerzitetu u Lesteru.
Jim Irvine, koji je otkrio mozaik u Ketonu na svom porodičnom imanju, rekao je da „detaljno istraživanje ikonografije mozaika iz Rutlanda otkriva nivo kulturne integracije širom rimskog svijeta“.
"To je fascinantno i važno otkriće koje sugerira da je rimska Britanija možda bila mnogo kosmopolitskija nego što često zamišljamo. Novi rad je napeta i uzbudljiva priča sama po sebi koja zaslužuje priznanje", rekao je on.
Studija je objavljena u žurnalu Britannia.