Spektakularni novi snimak magline "Božije oko", koji je zabilježio svemirski teleskop James Webb (JWST), istovremeno otkriva hemiju porijekla života u našem Sunčevom sistemu i nacrt njegove konačne sudbine.
Ova maglina, poznata i kao Sauronovo oko i Helix, jedna je od najbližih, najšarenijih i najistraženijih planetarnih maglina u svemiru. Ime Helix dobila je zato što, pored oka, podsjeća i na spiralnu strukturu (heliks).
Šta su planetarne magline?
Planetarne magline su oblaci gasa i kosmičke prašine koje izbacuju zvijezde slične Suncu kada na kraju života odbace svoje vanjske slojeve. Zvijezde nalik Suncu nemaju dovoljno mase da na kraju života eksplodiraju kao supernove, pa se njihova smrt odvija mirnije.
Kada u fuziji sagore svoje nuklearno gorivo (prvo vodonik, a zatim helijum), popušta pritisak koji se suprotstavljao gravitaciji, te se njihova jezgra sažimaju i snažno zagrijavaju. To zagrijavanje nakratko ponovo pali nuklearne reakcije u vanjskim slojevima, zbog čega zvijezda postaje crveni džin. Snažni zvjezdani vjetrovi postepeno otpušu te slojeve u svemir, stvarajući maglinu, dok u središtu ostaje gusti bijeli patuljak koji osvjetljava izbačeni materijal.
Naziv "planetarna maglina" potiče od ranih astronoma koji su ih kroz prve teleskope vidjeli kao okrugle diskove nalik planetama, iako ti objekti zapravo nemaju veze s planetama.
Posebna moć teleskopa James Webb
Budući da se nalazi relativno blizu Zemlje, maglina Helix je idealna za posmatranje. Koristeći infracrvenu kameru, James Webb je prodro u nju dublje nego ijedan teleskop do sada. Infracrvena svjetlost lakše prolazi kroz oblake prašine jer ima veće talasne dužine koje čestice prašine ne mogu lako raspršiti.
Šta se vidi na novom snimku?
Na novoj fotografiji dijela magline oko bijelog patuljka vide se hiljade narandžastih i zlatnih stubova nalik kometama. Te strukture, poznate kao kometarni čvorovi, razdvajaju brze zvjezdane vjetrove umiruće zvijezde od hladnijih slojeva gasa koje je zvijezda izbacila ranije.
Astronomi koriste "lažne boje" kako bi nam prikazali nevidljive infracrvene talase. Plavi sjaj je vruć, jonizovan gas u blizini zvijezde. Žuta boja je molekularni vodonik u nešto hladnijem okruženju, a tamnocrvena je najhladnija prašina na rubovima magline.
Prašina života i recikliranje zvijezda
Hladna prašina koju je James Webb zabilježio predstavlja materijal iz kojeg će se formirati sljedeća generacija zvijezda i planeta. Kombinacija zračenja bijelog patuljka i izbačenog materijala stvara područja u kojima se mogu formirati složene organske molekule na bazi ugljenika (prebiotička jedinjenja), potrebna za nastanak života.
Novi snimci pokazuju da je maglina Helix zapravo kosmički centar za recikliranje materijala. Ona je skica hemije koja je omogućila život na Zemlji, ali i vizija onoga što će se dogoditi sa Suncem za oko pet milijardi godina kada odbaci svoje slojeve i za sobom ostavi bijelog patuljka.