Sporo trčanje je novi trend koji osvaja društvene mreže i podstiče ljude da prihvate laganiji tempo treninga. Ovakav pristup ne naglašava samo izdržljivost i manji rizik od povreda, nego trčanje čini i društvenijom, uključivijom aktivnošću za sve, bez obzira na fizičku spremu. No, pruža li takav trening zaista sve što tijelu treba.
Odakle potiče trend sporog trčanja?
Trend je popularizovala tiktokerka Arielle Greenstein snimkom u kojem je podijelila svoje iskustvo s polumaratona, opisujući sebe kao „sporu trkačicu“. Njen snimak pregledan je više od milion puta i izazvao je brojne reakcije.
„Stvarno sam ponosna, osjećam se nevjerovatno ispunjeno i nisam mislila da je ovo moguće“, rekla je nakon trke. „Zato svima koji misle da ne mogu trčati poručujem, samo naprijed.“
Šta je zapravo sporo trčanje?
Sporo trčanje u osnovi znači upravo to, trčati polako i dati sebi više vremena za željenu udaljenost. Cilj je da ovaj sport bude pristupačniji svima, bez obzira na starost, građu ili nivo kondicije. Ono što je „sporo“ razlikuje se od osobe do osobe.
Todd Buckingham, doktor nauka i profesor na Univerzitetu Grand Valley State, kaže da sporo trčanje podrazumijeva održavanje otkucaja srca ispod 70 posto maksimuma. Grubu procjenu maksimalnog broja otkucaja možete dobiti tako da od broja 220 oduzmete svoje godine.
Uz to, tokom takvog trčanja trebali biste moći normalno razgovarati bez da ostajete bez daha. Prema njegovim riječima, spor tempo obično je oko 90 sekundi do dvije minute sporiji od vašeg prosječnog tempa, odnosno tempa koji možete držati pri većem naporu.
Alexandra Weissner, trenerica trčanja i suosnivačica kluba Brunch Running, to opisuje jednostavnije:
„Sporo trčanje je tempo u kojem se osjećate prijatno. To je ritam koji vam djeluje lagano i koji možete održavati duže vrijeme.“
Koje su prednosti sporog trčanja?
Osim što podstiče uključivost i olakšava druženje, sporo trčanje donosi i niz koristi za fizičko zdravlje. Weissner ističe da ovakav pristup ruši barijere.
„Mnogi rekreativci htjeli bi za sebe reći da su trkači, ali im svijet trčanja često nameće osjećaj da to nisu zbog svog tempa. Sporo trčanje svima otvara vrata“, kaže ona.
Trening pritom postaje i društveniji. „Trčanje s prijateljima često nam pomaže da se još više zbližimo. To je prilika za razgovor o životu, snovima i ciljevima. Tako trčanje postaje zabavnije“, objašnjava.
Kad je riječ o fizičkom zdravlju, sporo trčanje jedan je od načina da se smanji rizik od povreda, tvrdi Buckingham. Forsiranje maksimalne brzine na svakom treningu nije održivo i ne ostavlja tijelu dovoljno vremena za oporavak.
„Uvijek će biti onih koji se vode motom ‘bez muke nema nauke’, ali takvi će, nažalost, češće završiti s problemima nego s napretkom“, upozorava.
Kako isprobati sporo trčanje
Ako razmišljate o tome da u svoj raspored uvrstite više laganih treninga, Buckingham kaže da je mana zaista malo. Ne morate strahovati da ćete zbog toga postati sporiji. Čak i elitni trkači većinu vremena treniraju sporijim tempom, dok brzi treninzi čine najviše 20 posto njihove sedmične kilometraže.
Onima koji su i dalje skeptični, predlaže kombinaciju trčanja i hodanja. Pauze za hodanje pomažu da broj otkucaja srca ostane nizak i sprečavaju vas da krenete prebrzo.
„Možete to organizovati kako god vam najviše odgovara. Neki od mojih sportista trče četiri minute pa hodaju jednu, i tako 30 minuta“, kaže. „Tu strukturu možete prilagoditi sebi, mogućnosti su gotovo beskrajne.“