Dva mjeseca od početka studentske i građanske pobune protiv režima Aleksandra Vučića, početkom januara ove godine, predsjednik Srbije je izjavio da u svakom trenutku može da računa na 17.000 lojalista, njemu odanih ljudi, koji su spremni da polože život i sve do čega im je stalo – za njega.
Srbijanski list Danas je ovo analizirao.
Pod pritiskom nadolazećih događaja i pretpostavki o tome da će protiv njegove vlasti ustati stotine hiljada ljudi, motivisani konkretno padom nadstrešnice u Novom Sadu, na Željezničkoj stanici, Vučić se, može se tumačiti, izlanuo u strahu od pada sa vlasti, ne bi li istakao da nije sam i da ima svoju plaćenu vojsku. Paravojsku.
Posljednjih dana na ulicama širom Srbije viđaju se muškarci, slično odjevene i naoružane, kako u hordama napadaju obične ljude koji protestuju. Dovode demonstrantima život u opasnost.
Vučić je pokrenuo svoju vojsku
Vučić je uoči donošenja odluke o tome da raspiše vanredne izbore riješio da pokrene te svoje lojaliste, kojima je prijetio, naoružane tupim i oštrim predmetima, da pokrene građanski rat, jer mu je to, mnogi upućeni posmatrači prilika tumače – jedino preostalo za eventualno očuvanje na vlasti.
Sagovornici Danasa, međutim, izražavaju ozbiljnu sumnju u to da Vučić ima na raspolaganju dvadesetak hiljada lojalista. Oni kažu da je taj broj mnogo manji, imajući u vidu da ih viđaju “na terenu”, jedne iste, njih jedva hiljadu, koji se “vrte” i “obrću” iz grada u grad, sa protesta na protest.
Oni se, također, slažu u tome da, uprkos tome što su vrlo nasilni i opasni, nemaju nikakve šanse da “pobijede” pobunjene građane, imajući u vidu brojnost i motivaciju onih koji stoje naspram njih. Goloruki.
Duh se više ne može vratiti u bocu, konstatuju neki od njih, i pitaju da li je rješenje da tih hiljadu lojalista pobiju milione pobunjenih, ili ih natjeraju da se isele.
Svako ko je, za razliku od ćacija, išao u školu i učio historiju, zna da za bilo koju borbu nije presudna ni dovoljna brojčana prednost. Svakako ne vjerujem da tih lojalista ima 20 hiljada, budući da sve vrijeme viđamo istih 1.000 ili manje ljudi koje SNS vrti po različitim lokacijama – kaže za Danas Natalija Stojmenović, poslanica Zeleno-lijevog fronta.
Iako oni svi manje-više isto izgledaju – u uskim pantalonama, crnim uskim majicama i sa crnim kačketima, mi znamo već veliki broj njihovih imena i prezimena, kao i poslova koje im je SNS dodijelio u svojoj piramidalnoj šemi pljačkanja Srbije, kaže.
"Nisu to nikakve vojske kako žele da ih predstave u svojoj grandomaniji, već bande koje čini nekoliko stotina kriminalaca, prevaranata, secikesa, nasilnika i siledžija, čija se 'lojalnost' održava time što im režim žmiri na ta krivična djela. U dosadašnjim sukobima tih bandita sa narodom, glasnije su kukali banditi, čak iako smo imali prilike da vidimo da su umjeli i sami sebe da prebijaju – sjetite se intervencije u Aberdarevoj prije nekoliko mjeseci. Zbog toga njihovo nasilje eskalira i sve je ogoljenije, moraju se tući oštrije jer ne mogu masovnije", ističe sagovornica.
Međutim, dodaje, pitam se šta bi bila ta zamišljena “pobjeda” lojalista?
"Kakvo društvo, koji rezultat bi bio onaj koji bi ih zadovoljio? Da se nas nekoliko miliona “ostalih” iselimo? Da nas pobiju? Da nas pohapse? Duh se više ne može vratiti u bocu. Mi smo vidjeli kako izgleda njihova Srbija iz budućnosti, prvog novembra prošle godine, ali 16 ljudi nije dočekalo ni da vidi narednu zoru. Zato moramo zajedno – ma kolika da je sila s druge strane. Nas ima više, naš motiv je veći i mi se borimo za najslabije i najmanje među nama, dok se oni bore samo da se ne vrate u zatvor, gdje im je i mjesto. ZLF je svih ovih 9 mjeseci sa građanima i studentima na ulicama, branimo zakone ove zemlje u institucijama i naš pravni tim brani oštećene protestante, nastavnike, medicinske radnike, sve koji trpe teror nasilne grupe SNS-SPS koja većinu ima samo u skupštinskim salama iz kojih ne smiju da izađu bez kordona 'lojalista'", ističe naša sagovornica.
Mi moramo zajedno, zaključuje i napominje, „ja ne vidim da možemo ikako drugačije, naša borba i naš cilj su isti, da vratimo našu zemlju nama“.
Biljana Stojković, članica Predsjedništva Demokratske stranke i profesorica Univerziteta u Beogradu, kaže za Danas da Vučić nema ni blizu tih 20 hiljada lojalista, a posebno ne onih spremnih za borbu.
"Svi smo razumjeli da su to neki vjerni članovi stranke, osposobljeni za odbranu gazde. Umjesto toga, mi na svakom mjestu sukoba sa građanima vidimo iste ljude koje seljakaju autobusima, a većina ih ima ozbiljan kriminalni dosije, zbog čega se, valjda, kriju fantomkama, maskama i kačketima. Osim ukoliko Vučić pod oznakom „lojalisti“ ne misli baš na kriminalce, što nije nemoguće, onda se može zaključiti da vjernih članova nema mnogo. Viđamo neke naprednjačke funkcionere u ulogama batinaša, ali pretpostavljam da oni moraju igrati ulogu lojalista – htjeli ne htjeli", kaže sagovornica Danasa.
Problem jeste podanička uloga policije, ističe dalje, a za dalji razvoj njihovog učešća u sukobima ne možemo biti sigurni.
"Činjenica je da neki policajci zdušno koriste priliku za nasilje nad građanima i prihvataju da djeluju združeno sa kriminalcima presvučenim u uniforme ili pod maskama. Ipak, imam utisak da kordoni koji razdvajaju radikalske huligane i pobunjene građane sprečavaju, za sada, direktni okršaj. Vidjet ćemo dokle će se takvo stanje održavati i da li će policija odigrati mračnu ulogu koju joj namjenjuje Aleksandar Vučić u trenutku kada on procijeni da mu je zgodno", objašnjava sagovornica Danasa.
Jasno nam je svima, smatra, a jasno je i Vučiću, da postoje dva puta, a oba vode istom ishodu, dodaje.
"Prvi je da još više razbukta sukobe, da dovede do ozbiljnih žrtava i tek onda raspiše izbore. Drugi je da odmah raspiše izbore. Izbori svakako vode ogromnim tenzijama i sukobima, jer radikal mora mnogo da krade da bi ostao na vlasti, a građani to više neće šutke gledati. Rezultat će biti, u svakoj od ovih varijanti, kraj mafijaškog režima. Nema alternative u kojoj bi umirio narod i vratio se svojoj bezbrižnoj lopovskoj vladavini", zaključuje Biljana Stojković.
'Još ima izlaznu strategiju da raspiše odmah izbore'
Reditelj i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, Janko Baljak, kaže za Danas da je noć između 13. i 14. augusta pokazala da je scenario u kojem lojalisti 'pobjeđuju' pobunjene građanke i građane – nemoguća misija.
"Kada plaćeni kriminalci napadnu motivisane ponižene građane prednost je uvijek na strani onih na čije se dostojanstvo udari. Nažalost, vidjelo se da policija kao ni država više ne postoji. Postoje samo uniformisana lica koja zajedno s kriminalcima brane mafijašku porodicu na vlasti. Sve je potpuno ogoljeno. Prizor izbezumljene braće u bunkeru Ćacilenda je paradigma Srbije u kojoj živimo – ističe Baljak.
On ističe da je sinoć po prvi put pomislio da li u ovakvoj zemlji bilo kakav izborni proces moguć i na šta bi to moglo da liči.
"Sve se ubrzava i jesen je stigla prije vremena. Nemoguće je slabo motivisanu policiju držati gusto raspoređenu u desetinama gnjevnih gradova. Još uvijek ima izlaznu strategiju da raspiše odmah izbore. Ali vrijeme na koje je uvijek računao mu više nije saveznik", zaključuje Janko Baljak.