Mnogo se uzbuđeno govorilo o "prekretnici" nakon brzog vojnog napredovanja Ukrajine u sjeveroistočnoj regiji Harkova i onoga što Kijev radosno naziva svojom "deokupacijom" teritorija koje su okupirali Rusi. Manje utješna za zapadne demokratije je alternativna teorija: da se rat približava “trenutku najveće opasnosti”.
Brige da bi stjerani u ćošak, očajni Vladimir Putin mogao pribjeći nuklearnom, hemijskom ili biološkom oružju ponovno su se pojavile u SAD-u i Evropi, zajedno s argumentom, koji je artikulirao francuski Emmanuel Macron, da ruskog predsjednika, unatoč njegovim strašnim zločinima, ne treba “ponižavati ” – i dopustiti mu izlaz iz rata.
Govoreći prošle sedmice, američki predsjednik Joe Biden rekao je da bi svaka Putinova upotreba oružja za masovno uništenje (WMD) u Ukrajini – na primjer, eksplodiranjem taktičke nuklearne bojeve glave male snage – “promijenila lice rata”. Rusija bi postala "više izopćenik u svijetu nego što je ikada bila", rekao je.
Putinova zamka
Ipak, iako je upozorio da će američki odgovor biti "posljedičan", Biden je odbio reći hoće li to uključivati proporcionalnu vojnu akciju SAD-a ili NATO-a. Sadržaj njegovih primjedbi sugerirao je da on lično nije pokrenuo nuklearno pitanje s ruskim liderom. Ova obnovljena tjeskoba oko oružja za masovno uništenje odražava zamku koju je Putin postavio zapadu kad je pokrenuo svoju invaziju. Stavljanjem ruskih nuklearnih snaga u stanje visoke pripravnosti, raspoređivanjem projektila sposobnih za nuklearno oružje bliže državama NATO-a i ciljanjem na Černobil, a potom i gigantsku nuklearnu elektranu Zaporožje, on i lakeji poput Dmitrija Medvedeva namjerno su pojačali strahove od Armagedona. Nadali su se oslabiti podršku Kijevu i odvratiti direktnu intervenciju NATO-a.
Do sada je djelovalo. SAD i NATO su ušli u zamku od samog početka. Opskrbljujući Ukrajinu sve većim količinama oružja i materijala, Biden i njegovi saveznici nastavljaju ograničavati snagu, domet i kvalitetu takvog oružja kako bi osigurali da Putinova pozicija ne bude toliko oslabljena da se okrene ekstremnim mjerama.
Kao rezultat toga, NATO još uvijek ne osigurava tenkove, raketnu odbranu i zračnu zaštitu ukrajinskim snagama koje su potrebne kako bi osigurale oslobođena područja i ostvarile svoju prednost. Njemačka i drugi slijede primjer Washingtona. Prošle sedmice, kancelar Olaf Scholz ponovno je zatražio od Putina da se povuče s cjelokupnog ukrajinskog teritorija – dok je uskratio tenkove Leopard za koje Kijev kaže da su neophodni za postizanje tog cilja.
Putinova zamka ima i druge zloćudne aspekte, poglavito Kremljev ekonomski blitzkrieg na Evropu. Zapravo koristi plin i naftu kao bombe koje dižu troškove života u svakoj privatnoj kući, trgovini i tvornici. Političari EU-a koji su mislili da mogu urazumiti Putina upleteni su u sukob sličan ratu koji su nastojali izbjeći. Neki se kolebaju.
Čini se da Putinov prošlosedmični sastanak sa Xi Jinpingom nije prošao glatko, a kineski predsjednik ponovio je indijske kritike o štetnom globalnom utjecaju rata. Ali čini se da njihovo sveukupno partnerstvo "bez ograničenja" nije pogođeno. Njihov zajednički cilj: uništavanje poretka utemeljenog na pravilima Zapada nakon 1945. godine. U tom kontekstu Ukrajina i Tajvan su prolog.
Otkrivanje masovnih grobnica tipa Buče i očitih ratnih zločina u novooslobođenim gradovima Harkovske oblasti predstavlja još jednu nit Putinove strategije demotivacije. Njegova poruka zapadu: vaše “univerzalne vrijednosti” su besmislene u svijetu koji ja stvaram.
Prezirnim kršenjem ovlasti UN-a, Ženevskih konvencija i zakona o ljudskim pravima, on pogađa u srce zapadnog samouvjerenja i samouvjerenosti.
Ukrajina pobjeđuje
Dakle, ne baš prekretnica, ali sedmica kada su i drugi mitovi eksplodirali. Srušen je defetistički argument da Ukrajina ne može prevladati i da zapadna vojna i ekonomska pomoć samo odgađa neizbježno. Ukrajina pobjeđuje, barem za sada, usprkos pjevušenju.
Niti se više pretpostavlja da je Putinov stisak na vlasti nepokolebljiv. Čuje se sve više domaćih kritika, ne samo od njegovih proratnih, nacionalističkih pristaša. Njihov bijes trenutno je usmjeren na vrhovno vojno zapovjedništvo, ali svi znaju ko zapovijeda zapovjednicima.
Sada nije vrijeme za popuštanje pritiska zbog straha od onoga što bi Putin mogao učiniti. Naprotiv, vrijeme je da ga pojačaju. Jer, ironično, upravo je Putin sada zarobljen. Ne smije izbjeći posljedice svojih postupaka.
Za Evropu (i Ujedinjeno Kraljevstvo) to znači proširenje preskromnih energetskih mjera koje je prošle sedmice predložila predsjednica EU komisije Ursula van der Leyen – i okončanje energetske ovisnosti o Moskvi. To znači slanje više, boljeg teškog naoružanja u Kijev i udvostručenje napora da se Rusi informiraju o tome šta se, uistinu, radi u njihovo ime.
To znači stvaranje međunarodnog kaznenog suda za Ukrajinu, poput onog za bivšu Jugoslaviju, i konfiskaciju zamrznute ruske suverene imovine za financiranje odštete, kompenzacije i ponovne izgradnje zemlje. To znači raspoređivanje vojne koalicije koja je voljna osigurati Zaporožju a, kao što Litvanija predlaže.
Ostaju zastrašujući izazovi. Rusija još ima više tenkova i artiljerije. Još uvijek kontrolira jednu petinu teritorija Ukrajine. Po Putinovoj naredbi mobilizira 137.000 dodatnih vojnika i do proljeća bi mogla nadmašiti svoje protivnike. Započela je nemilosrdna kampanja neselektivnih odmazdi protiv civilnih ciljeva, nakon nedavnih neuspjeha.
“Malo je toga što on [Putin] neće učiniti kada osjeća da je potrebno pobijediti na bojnom polju”, upozorio je analitičar Daniel Davis, penzionisani pukovnik američke vojske. Ali to nije argument da mu malo popustimo.
Ne dajte mu ni centimetar. Držite ga u bijegu. Pokažite mu da nema izlaza osim natrag. A ako, uspaničen i osvetoljubiv, Putin doista prijeti korištenjem taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini, odgovor mora biti čvrst i jasan.
Biden ga mora lično i službeno obavijestiti, unaprijed, da će se svaki takav napad, rušenje globalnog tabua o nuklearnoj agresiji i potkopavanje međunarodne sigurnosti, smatrati činom rata protiv SAD-a i NATO-a – sa svim nevjerovatnim posljedicama koje bi mogle proizaći iz toga. Možda je Biden to već učinio. Nadamo se da jeste.
U tom slučaju, treba prestati povlačiti zapadnjačke udarce i osigurati Ukrajini pobjedu, dobru i brzu pobjedu, piše Guardian.
