Sirija i Izrael borili su se jedni protiv drugih u ratovima na Bliskom istoku 1948., 1967. i 1973. i službeno se međusobno smatraju neprijateljskim državama.
Pod Basharom al-Assadom Sirija je bila značajna regionalna vojna sila. Izrael ga je napao posljednjih godina u stotinama napada koji su rijetko bili otvoreno priznati. Izraelski proračun uključivao je sferu poricanja za njega samog, ali i za Assada kako se ne bi osjećao prisiljenim odgovoriti.
Oni su bili usmjereni na sprječavanje prijenosa oružja Hezbollahu, budući da je glavni transportni pravac bio kopneni iz Sirije u Libanon, proizvodnja oružja i sirijski sustavi protuzračne odbrane, što je predstavljalo prijetnju izraelskim ratnim avionima poslanim u misije.
Izrael je izbjegavao velike napade koji su mogli dovesti do šireg rata i nastojao je izbjeći sukob s Rusijom, nakon što je posljednjih godina postao Assadov najveći pristaša.
Neki odbrambeni analitičari sugeriraju da je Izrael želio izbjeći slabljenje sirijskog režima iz straha da ne izazove kaos koji bi mogao uslijediti ako njegovi protivnici preuzmu vlast. Tokom godina, Izrael i Sirija - pod svojim sekularnim, Baathističkim režimom - držali su se dobro definiranih crvenih linija; bio je to poznati protivnik.
Ali brzo napredovanje islamističke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS) potaknulo je na brzinu razvijenu novu izraelsku strategiju.
Mirovne snage UN-a ostaju u tampon zoni uspostavljenoj na sirijskom teritoriju nakon Bliskoistočnog rata 1973. i naglasile su da Izrael premještanjem svojih kopnenih snaga sada krši sporazum o prekidu vatre kojim je uspostavljena.
Izraelski dužnosnici tvrde da je sporazum o prekidu vatre sada propao, budući da je druga strana u sporazumu prestala postojati, te da su njezini potezi privremeni i ograničeni radi samoodbrane, piše BBC.
Glasnogovornik mirovnih snaga UN-a rekao je da se mirovne snage "ne mogu slobodno kretati unutar tampon zone nakon nedavnih događaja", dodajući da je "imperativ da se mirovnim snagama UN-a omogući nesmetano izvršavanje zadaća koje su im dodijeljene".
"Mi smo protiv ovakvih napada. Mislim da je ovo prekretnica za Siriju. Ne bi je smjeli koristiti njezini susjedi za napad na teritorij Sirije", rekao je glasnogovornik UN-a Stephane Dujarric.
Katar, Saudijska Arabija, Kuvajt, Jordan, Irak i Arapska liga izdali su službena priopćenja, a nekoliko ih je to predstavilo kao otimanje zemlje iskorištavanjem nedavnih događaja i kršenje sirijskog suvereniteta i međunarodnog prava.
Francuska i Njemačka također su kritizirale izraelske akcije, pri čemu je Francuska zahtijevala da Izrael povuče trupe iz tampon područja, a Njemačka je upozorila Izrael zajedno s Turskom na sjeveru Sirije da ne ugroze šanse za mirnu tranziciju u Siriji.
"Ne smijemo dopustiti da se unutarnji sirijski proces dijaloga torpedira izvana", rekla je ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.
SAD je pozvao Izrael da osigura da je njegov upad "privremen".
Međutim, među Izraelcima postoji široka javna potpora preventivnim akcijama zemlje.
Nekoliko medijskih kuća naglašava potencijalnu opasnost koju predstavljaju novi sirijski islamistički vođe, pri čemu se HTS još uvijek naširoko označava kao teroristička organizacija.
U novinama Yedioth Ahronoth, Amihai Attali čestitao je izraelskim vojnim i političkim establišmentima, rekavši da su naučili vrijednu lekciju iz smrtonosnih napada Hamasa 7. oktobra 2023., koji su zemlju zatekli nespremnu.
"Jedna od najvažnijih lekcija invazije, masakra i masovnih otmica jest da si ne možemo priuštiti privilegiju pokušaja tumačenja neprijateljskih namjera", napisao je.
"Ne smijemo si priuštiti greške na tom planu. Nemamo marginu pogreške za to."
