Nedavna ruska napredovanja u Donbasu dovode do neizbježnog pitanja: hoće li neselektivna taktika koju je Kremlj tamo primijenio biti šablon za buduće ofanzive.
Uz izvještaje o velikom broju vojnika, artiljerije i raketnih bacača koji se okupljaju preko granice u blizini ruskog grada Kurska - u području koje graniči s ukrajinskom pokrajinom Sumy - to je hitno pitanje.
Premda se mnogo govorilo o bolno sporom i neupitnom tempu nedavne ruske ofanzive u Donbasu, brzina teritorijalnih dobitaka nije jedini pokazatelj.
Ruska taktika koja je oblikovala bitku u Donbasu također je postavila brutalnu dilemu za ukrajinske branitelje - zadržati pozicije uprkos brzo rastućem broju žrtava ili se povući i riskirati da daju zamah napadačima, piše Guardian.
Dok drugim dijelovima linije fronta od 300 milja na istoku Ukrajine nedostaju neke od istih ranjivosti koje su postojale oko Sjeverodonjecka – koji se nalazio usred ukrajinskog isturenog dijela koji je Rusija iskoristila – u svakoj budućoj ofanzivi Kremlj će vjerovatno ponuditi Kijevu isti težak izbor, pokušavajući proširiti svoju sposobnost da odgovori.
Možda je prvo i najhitnije pitanje – ako i kada ruske snage u potpunosti zauzmu Sjeverodonjeck – hoće li tada pokušati prijeći rijeku Siverskyi Donets, nakon što su katastrofalni pokušaji prelaza negdje drugdje bili gađani ukrajinskom artiljerijom sa smrtonosnim učinkom.
Bez obzira na to pokušavaju li ruske snage prijeći rijeku Siverskyi Donets – prirodnu barijeru – kod Sjeverodonjecka ili negdje drugdje unutar Ukrajine, čini se da se ruske snage pripremaju za novi napad dalje na sjever usred dokaza da se pregrupiraju u blizini ukrajinskog grada Izjuma kako bi obnovili njihov zaustavljeni napad u pravcu Slovjanska, obnavljajući željeznički most u blizini Kupjanska kako bi se olakšalo kretanje trupa i opreme u to područje.
Ono što je teže procijeniti je razina iscrpljenosti obje strane, te kakav će to utjecaj imati na daljnje ofanzive i sposobnost Ukrajine da se brani i izvrši protunapade.
Dok je britansko Ministarstvo odbrane napravilo veliku priču oko ruskih gubitaka tokom rata – u posljednje vrijeme sve veće žrtve među mlađim oficirima – čini se da ruski dobici u Donbasu govore drugačiju priču, barem za sada. Sve veći broj anegdotskih dokaza sugerira da je Ukrajina pretrpjela teške gubike tokom nedavnih borbi na istoku, uglavnom od gelera, a postoje izvješća o problemima s opremom i opskrbom.
Unatoč dokazima o svježim ruskim pripremama, teške borbe i veliki gubici mogu ograničiti ruske ambicije izvan kontrole Donbasa, juga i njegove ključne obale.
“Nakon gotovo sto dana rata”, napisao je Michael Clarke iz Royal United Services Institutea u Timesu ranije ove sedmice, “ruska ofanziva u Ukrajini konačno počinje izgledati koherentnije, ako ne još strateški mudro ili održivo.”
Međutim, predviđajući produženi rat, bivši australski general Mick Ryan osporio je ideju da su Rusija ili Ukrajina blizu iscrpljenosti u dugoj niti na Twitteru ispitujući trenutni vojni položaj i vjerovatnu putanju.
“U aprilu i početkom maja, nakon pobjede Ukrajine u bitci kod Kijeva, u ukrajinske ratne narative uvukao se stepen trijumfalizma. Ali kao što su Rusi nedavno pokazali, koncentrirajući svoje snage na manje regije Ukrajine, mogu generirati taktičke pobjede”, rekao je.
“Nijedna zaraćena strana nije pokazala sposobnost da zada strateški odlučujući udarac drugoj. Unatoč tome što Ukrajinci demonstriraju superiornost u globalnom utjecaju, strategiji i vodstvu, Rusi nastavljaju stvarati borbenu moć da ih napadnu na istoku.
“Unatoč tome što Rusi i Ukrajinci gube ljude i opremu u stotinama (ako ne i hiljadama), ni jedna ni druga nisu iscrpljene nacije. Rusi imaju rezerve ljudstva i opreme. Ukrajina ima ogromne količine vojne pomoći koja teče preko njenih granica.”
Unatoč kontinuiranom ruskom granatiranju oko Harkova i na jugu oko Hersona, gdje su dvije ograničene ukrajinske protuofanzive zastale, ruski je cilj u oba ta područja – prema ukrajinskom glavnom štabu – konsolidirati odbranu i linije opskrbe i ometati ukrajinske snage gdje su uspjele napredovati.
Međutim, na drugim mjestima, kao što sugerira istraživački centar Institut za proučavanje rata sa sjedištem u SAD-u: “Ruski napredak ostaje ograničen i malo je vjerovatno da će se ubrzati u bliskoj budućnosti, posebno budući da ruske snage nastavljaju davati prioritet napadima na Sjeverodonjeck po cijenu druge linije napora.”
