Ako je dugovječnost zapisana u DNK kodu, postavlja se pitanje koliko su naše navike zaista važne. Naučnici se ovim pitanjem bave decenijama, a najnovija istraživanja pokazuju da genetika ima mnogo veći utjecaj na dužinu života nego što se ranije vjerovalo, ali to ipak nije konačna presuda.
U naučnim krugovima dugo je vladalo mišljenje da način života i okruženje imaju najveću ulogu u određivanju životnog vijeka. I danas postoji snažan konsenzus da su pravilna ishrana, kvalitetan san, fizička aktivnost i društvene veze ključni faktori za zdravu i dugovječnu starost.
Ipak, nauka nastavlja otkrivati tajne dugovječnosti. Najnovije istraživanje pokazuje da geni mogu dodati, ali i oduzeti godine života mnogo snažnije nego što su stručnjaci ranije pretpostavljali.
Zašto su geni danas važniji nego ranije?
Tokom posljednjih nekoliko decenija procjene su govorile da genetika utiče na životni vijek svega 15 do 33 posto. Međutim, novo istraživanje objavljeno krajem januara u prestižnom časopisu Science donosi potpuno drugačiju sliku.
Prethodne procjene bile su djelimično „iskrivljene“ jer su se zasnivale na podacima ljudi rođenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća. U to vrijeme infekcije, nesreće i prirodne katastrofe bile su mnogo češći uzroci smrti nego danas, objašnjava dr Ben Šenhar, glavni autor studije i istraživač na Vajcman institutu za nauku u Izraelu.
"Ti historijski uslovi stvarali su pogrešne signale. Ranije se među blizancima moglo dogoditi da jedan umre sa 30 godina, a drugi doživi 95. Danas bi to bilo izuzetno rijetko, ali tada nije bilo", pojasnio je dr Šenhar.
Nova računica dugovječnosti: geni imaju ogromnu ulogu
Kako bi dobili preciznije rezultate, dr Šenhar i njegov tim razvili su novi matematički model koji razlikuje smrti izazvane vanjskim faktorima od onih uzrokovanih biološkim starenjem.
Kada su primijenili novi model, rezultati su pokazali da naslijeđeni geni određuju čak 50 do 55 posto očekivanog životnog vijeka, gotovo dvostruko više nego što se ranije smatralo.
"Ova studija jasno pokazuje da su dosadašnje procjene genetskog utjecaja na životni vijek bile preniske", izjavio je dr Čarls Brener iz Istraživačkog instituta Bekman u Kaliforniji, koji nije učestvovao u istraživanju.
Rezultati su potvrdili i ranija istraživanja o snažnoj ulozi genetike u razvoju demencije, gdje geni utiču na oko 70 posto rizika od smrti. Ipak, čak 45 posto slučajeva demencije može se spriječiti zdravim načinom života, što pokazuje da naslijeđe ne određuje sudbinu u potpunosti.
"Naši nalazi ne znače da način života nije važan. Naprotiv, čak i ako je 50 posto životnog vijeka nasljedno, drugih 50 posto i dalje zavisi od nas", naglasio je dr Šenhar.
Porodična historija kao važan zdravstveni pokazatelj
Porodična historija bolesti može biti dragocjen pokazatelj rizika i pomoći u pravovremenoj prevenciji.
Rak dojke
Dok se ženama iz opće populacije mamografija uglavnom preporučuje između 45. i 54. godine, žene sa izraženom porodičnom historijom bolesti ili mutacijama gena BRCA1 i BRCA2 trebale bi početi s pregledima ranije, često uz magnetnu rezonancu dojki.
Kolorektalni karcinom
Za opću populaciju kolonoskopija se preporučuje od 45. godine, ali osobe koje imaju historiju ove bolesti u porodici trebale bi preglede početi ranije i obavljati ih češće.