Malo je predmeta koji su kroz stoljeća bili tako pažljivo ispitivani, bilo iz naučnih, bilo iz religijskih razloga, kao što je Torinsko platno. Ovaj komad bijele tkanine koji se čuva u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Torinu oduvijek izaziva pažnju zbog vjerovanja da je u njega, nakon skidanja s križa, bio umotan sam Isus Krist. Sada su objavljeni novi, neobični nalazi.
U novoj studiji, objavljenoj na portalu bioRxiv, navodi se da platno sadrži DNK više ljudi, ali i tragove drugih organizama, uključujući mrkvu, lubenicu i crveni koralj. Osim toga, neki DNK tragovi ukazuju na povezanost s Indijom, što bi moglo značiti da potječe iz tog dijela svijeta.
Ono što nedostaje, a što upućuje na to da je religijsko značenje platna upitno, jeste primjetan izostanak organizama karakterističnih za područje istočnog Mediterana, gdje je, prema Bibliji, živio Isus. Biljke koje su pronađene stigle su u Stari svijet tek u 16. stoljeću, što sugerira da je platno njima „zagađeno“ mnogo kasnije.
Poznato je da se ovaj komad tkanine dimenzija 4,4 x 1,1 metar stoljećima premještao širom Evrope, a prvi zabilježeni spomen potiče iz francuskog sela Lirey 1354. godine. Već tada su počele rasprave o njegovoj povezanosti s Kristovim raspećem. Kao glavni dokaz autentičnosti često se navodi prikaz ljudskog tijela i mrlje za koje se vjeruje da su tragovi krvi iz Isusovih rana.
Prvo ozbiljno osporavanje stiglo je iz nauke 1989. godine, kada je analizom ugljika utvrđeno da je platno nastalo između 1260. i 1390. godine, dakle u srednjem vijeku. Prošle godine dodatno je potvrđeno da slika na njemu vjerovatno potiče od neke skulpture preko koje je tkanina bila položena. Također, način tkanja nije bio karakterističan za Evropu, Indiju ili Bliski istok prije dvije hiljade godina. Ipak, pojedini kršćanski teoretičari i dalje tvrde da je platno autentično.
Genetska analiza uzoraka
Još 2015. godine profesor genetike sa Univerziteta u Padovi, Gianni Barcaccia, sugerirao je da platno potiče iz Indije, na osnovu genetske analize uzoraka uzetih 1978. godine. U međuvremenu je nauka napredovala, pa su istraživači sada ponovo analizirali iste uzorke koristeći savremenije metode. Rad još uvijek nije prošao naučnu recenziju.
Pronađeni su tragovi DNK više osoba, uključujući i one koji su uzimali uzorke. Bakterije čine između 10 i 30 posto svih DNK tragova, a prisutni su i mediteranski crveni koralji, što se povezuje s kretanjem platna po mediteranskim zemljama. Od životinjskog DNK-a, oko 44 posto otpada na mačke i pse, ali su pronađeni i tragovi kokoši, krava, koza, ovaca, svinja, konja, jelena i zečeva, kao i određeni tragovi riba.
Sva ova genetska „zagađenja“ najvjerovatnije su nastala u posljednjih nekoliko stoljeća, nakon Kolumbovih putovanja. Na to ukazuju i biljke poput mrkve, pšenice, raži, paprike, paradajza, krompira, lubenice, krastavca i kikirikija, od kojih su mnoge stigle u Evropu znatno kasnije nego što se pretpostavlja da je platno nastalo. S druge strane, nema tragova maslina, datulja, nara, deva i drugih vrsta karakterističnih za Bliski istok.
Ovi nalazi ne govore direktno o starosti platna niti o porijeklu slike, već prije o tome koliko je ljudi kroz historiju dolazilo u kontakt s njim i ostavljalo biološke tragove.
Ipak, pojedina vlakna su datirana, jedno između 1451. i 1622., a drugo između 1642. i 1800. godine. Poznato je da je platno popravljano 1534. godine, a kasnije je oštećeno u požaru, nakon čega je obnovljeno 1694. godine. Nijedan od ovih nalaza ne proturječi rezultatima analize iz 1989. godine.
Najzanimljiviji rezultat jeste da oko 40 posto otkrivenog ljudskog DNK-a potiče s područja Indije, što dodatno otvara mogućnost da je platno tamo i proizvedeno, suprotno ranijim tvrdnjama da je riječ o krivotvorini nastaloj u zapadnoj Evropi.