Izuzetno arheološko otkriće bacilo je novo svjetlo na to kako su naši preci doživljavali sami sebe.
Stub u obliku slova T s isklesanim ljudskim licem otkriven je u Karahan Tepeu, drevnom nalazištu u Şanlıurfi, na jugoistoku Turske. Karahan Tepe jedno je od najstarijih poznatih naselja u kojima su ljudi počeli prihvatati stalni način života, prije otprilike 12.000 godina. Prikaz ljudskog lica, nastao u neolitu, u vremenu prije pisma, kad su se počeli pojavljivati prvi oblici stočarstva, pruža ključne uvide u simboličko mišljenje i apstraktne koncepte ranih ljudskih društava.
„Umjetnička složenost“
„Sve do sada smo vjerovali da kamenje koje smo otkopavali prikazuje ljude, ali ovo je prvi put da smo se susreli s pravim prikazom čovjeka,“ kaže vođa iskopavanja, profesor Necmi Karul, koji je bio prisutan na nalazištu na dan otkrića.
„Bio je to nevjerovatno uzbudljiv trenutak“, dodaje.
U projektu je učestvovala i dr. Çiğdem Köksal Kabukçu, arheobotaničarka s Univerziteta u Liverpoolu u Velikoj Britaniji.
„Ovo otkriće predstavlja izuzetno napredan primjer umjetničke složenosti,“ ističe ona.
„Što više otkrivamo neolitskih nalazišta oko Şanlıurfe, to više shvatamo da je svijet tih ljudi bio mnogo kompleksniji nego što bismo ikada pomislili.“
Na isklesanom licu jasno se vide oštre crte, mali nos i duboke očne duplje.
Profesor Karul, međutim, upozorava da se ne bi trebalo automatski pretpostaviti da skulptura prikazuje božanstvo: „Možda to nije prikaz boga ili natprirodnog bića. Mnogo je vjerovatnije da predstavlja ideju ili koncept u ljudskom obliku.“
To se uklapa u postojeća tumačenja kulturnih promjena. „Rani isklesani kipovi uglavnom su prikazivali životinje,“ objašnjava Karul. „Nekoliko stoljeća nakon što su ljudi počeli živjeti u naseljima, pojavile su se i prve ljudske figure, isprva u kombinaciji sa životinjama, a kasnije samostalno. To pokazuje da su ljudi počeli stavljati sebe u središte svemira.“
Dr. Kabukçu dodaje emocionalnu dimenziju: „Nisu samo isklesali lice, dali su mu i izraz. Taj dodatak značenja ukazuje na mnogo složeniji pogled na svijet.“
„Znamo to lice“
Iskopavanja u Karahan Tepeu započela su 2019. godine, ali je Turska svjetsku pažnju prvi put privukla još ranije, zahvaljujući obližnjem nalazištu Göbekli Tepe, za koje se vjeruje da je imalo ritualnu svrhu. Oba lokaliteta bila su naseljena između 9600. i 8000. godine prije nove ere. Slični artefakti pronađeni su i u regionu Levanta, današnjem Libanu, Izraelu i okupiranim teritorijama. Istraživači s Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu 2017. godine otkrili su 12.000 godina star prikaz čovjeka na nalazištu Nahal Ein Gev II, na jugozapadnim padinama Golanske visoravni.
Profesorica Natalie Munro s Univerziteta u Connecticutu, koja je učestvovala u tom projektu, kaže da je otkriće iz Karahan Tepea odmah zaintrigiralo: „Kad smo vidjeli fotografiju tog lica, rekli smo, ‘Pa, mi poznajemo to lice.’ Njegov minimalistički stil, oštre linije, izražene obrve i nos, sve to neodoljivo podsjeća na lice od krečnjaka koje smo pronašli u Izraelu. Osjetila sam isto uzbuđenje kao i prije deset godina, kada smo došli do vlastitog otkrića. Vidjeti tako slična lica na lokacijama udaljenim stotinama kilometara, to je zaista fascinantno.“
„Zajednička historija“
Rani neolitski period donio je brze kulturne promjene širom Bliskog istoka. Iako su zajednice u Anadoliji, poput Karahan Tepea i Göbekli Tepea, te one u Levantu bile svjesne jedna druge, svaka je razvila svoj vlastiti kulturni identitet, objašnjava profesor Karul.
„Şanlıurfa je jedan od najmonumentalnijih odraza tog doba,“ kaže on. „Njena nalazišta sadrže najljudskije simbole tog vremena.“
Profesorica Munro slaže se: „Naša ranija istraživanja sugerišu da se ovakva vrsta umjetnosti širila sa juga Levanta prema sjeveru Anadolije. Novo otkriće u Karahan Tepeu pokazuje da se taj kulturni lanac nastavio.“ Osim skulpture lica, iskopavanja u Karahan Tepeu, koji se prostire na 140.000 kvadratnih metara krečnjačkog grebena u okviru nacionalnog parka, otkrila su i brojne stubove u obliku slova T, za koje se vjeruje da su nekada držali krovove kuća i spomenika.
Stručnjaci se slažu da ovo otkriće ima globalni značaj.
„Ovdje se ne radi samo o Anadoliji,“ zaključuje profesor Karul. „Ovo je projekat koji pripada zajedničkoj historiji cijelog čovječanstva.“