Zaštitni omotač iznad oštećenog reaktora broj 4 u Černobilju, takozvani „Novi sigurnosni oklop“ (NSC), više ne može obavljati svoju osnovnu ulogu zadržavanja radioaktivnih materija nakon napada dronom u februaru ove godine, saopćila je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). Inspektori UN-ove nuklearne agencije utvrdili su da je ogromna čelična konstrukcija izgubila „primarne sigurnosne funkcije, uključujući sposobnost zadržavanja radijacije“, prvenstveno zbog oštećenja vanjske zaštitne obloge i narušene hermetičnosti skloništa.
Napad se dogodio 14. februara. Ukrajina je za udar optužila Rusiju, dok je Kremlj negirao odgovornost. Udar je izazvao požar na omotaču, a dio unutrašnje vodonepropusne membrane u izolaciji gorio je i tinjao gotovo tri sedmice. Vatrogasne ekipe, opremljene alpinističkom opremom, morale su probijati dodatne otvore u vanjskom sloju kako bi locirale žarišta i ubacivale vodu u konstrukciju. Rupe od drona i intervencije na terenu privremeno su zakrpane, ali trajno rješenje još nije pronađeno.
Nema porasta radijacije – ali rizik ostaje
Uprkos oštećenjima, IAEA i ukrajinske službe naglašavaju da nivoi radijacije izvan kompleksa nisu porasli. Mjerenja pokazuju da je stanje izvana „normalno u odnosu na period prije februarskog udara“, što su potvrdili i nezavisni nadzorni timovi agencije.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da je problem dugoročne prirode. NSC je zamišljen kao posljednja linija odbrane koja sprečava da radioaktivne čestice, posebno prašina, dođu u kontakt s vanjskim okruženjem.
„Ako bi se unutar skloništa desio događaj koji podigne radioaktivni materijal u prostor NSC-a, sada postoji mogućnost da radijacija izađe“, upozorio je Shon Bernie, nuklearni stručnjak Greenpeacea koji godinama prati situaciju u Ukrajini. Istovremeno dodaje da trenutni rizik nije dramatičan.
Sličan stav iznio je i profesor Jimmy Smith s Univerziteta u Portsmouthu, stručnjak za posljedice černobilske katastrofe: najveća opasnost nije trenutni izlazak radijacije, već mogućnost da se, usljed oštećenja omotača, jednog dana podigne i rasprši radioaktivna prašina. „Rizik je mali“, kaže Smith, jer se prašina i dalje nalazi unutar debelog betonskog sarkofaga ispod NSC-a.
Šta je zapravo Novi sigurnosni oklop
NSC je monumentalna, lučno oblikovana čelična hala koja prekriva ruševine reaktora broj 4 i stari sovjetski sarkofag izgrađen nakon eksplozije 1986. godine. Riječ je o najvećoj pokretnoj kopnenoj konstrukciji na svijetu, visokoj kao stadion i teškoj poput bojnog broda. Projekat je finansiran doprinosima više od 45 zemalja i organizacija kroz Fond za zaštitu Černobilja. Radovi su počeli 2010, konstrukcija je postavljena 2016, a kompletni radovi završeni su 2019. Ukupni trošak procjenjuje se na oko 2,1 milijardu eura.
Oklop je projektovan da traje 100 godina i omogući sigurno rastavljanje oštećenog reaktora i uklanjanje radioaktivnog otpada, čime bi se Černobilj dugoročno stabilizirao. Planirani radovi na demontaži ozbiljno su usporeni nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. U prvim danima rata ruske snage su zauzele postrojenje i zonu oko njega, držale osoblje pod kontrolom i povukle se tek nakon nešto više od mjesec dana.
IAEA traži veliku obnovu
IAEA navodi da noseće strukture NSC-a i nadzorni sistemi nisu trajno oštećeni, ali problem s omotačem i zaptivanjem zahtijeva ozbiljne popravke. „Ograničene privremene intervencije već su urađene na krovu, ali sveobuhvatna i pravovremena obnova ključna je kako bi se spriječilo dalje propadanje i osigurala dugoročna nuklearna sigurnost“, poručio je direktor agencije Rafael Grossi.
Popravka nije jednostavna. Stručnjaci upozoravaju da radnici vjerovatno ne mogu sigurno sanirati dio omotača na trenutnoj lokaciji zbog nivoa radijacije u radnoj zoni. S druge strane, pomjeranje cijele konstrukcije – iako je projektovana da se može pomjerati, nosi dodatne rizike. Ukrajinski i međunarodni timovi rade na pronalasku modela obnove koji bi vratio NSC-u punu funkciju bez ugrožavanja ljudi.
Od katastrofe 1986. do današnjih prijetnji
Eksplozija 26. aprila 1986. raznijela je reaktor broj 4 tadašnje sovjetske elektrane. Radioaktivni oblak proširio se preko Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i velikog dijela Evrope. U prvim danima poginulo je više desetina ljudi, dok posljedice, uključujući povećanu stopu karcinoma i druge zdravstvene probleme, i danas opterećuju region. Sovjeti su tada u žurbi podigli privremeni sarkofag čiji je vijek trajanja bio oko 30 godina, pa je NSC građen kao dugoročno rješenje.
Šira slika – nuklearna sigurnost usred rata
IAEA od decembra pojačano prati ukrajinsku energetsku infrastrukturu, uključujući elektroenergetske podstanice povezane s nuklearnom sigurnošću. „Te podstanice su apsolutno nezamjenjive za osiguravanje struje potrebne za hlađenje reaktora, ali i za napajanje domaćinstava i industrije“, upozorio je Grossi, naglašavajući da rat ne ugrožava samo front, već i kritičnu infrastrukturu sa potencijalno regionalnim posljedicama.
Bez panike, ali sa stalnim nadzorom
Zaključak inspektora i stručnjaka je dvostruk: trenutno nema porasta radijacije izvan Černobilja i nema razloga za paniku, ali je oštećenje NSC-a ozbiljan sigurnosni problem koji može postati opasan ako se ne sanira. U narednom periodu očekuju se tehničke odluke o velikoj obnovi omotača, uz nastavak međunarodnog praćenja.
Institucije u regionu takođe prate situaciju. Direktorat za nuklearnu sigurnost Srbije saopćio je da na teritoriji Srbije nema povećanja radioaktivnosti i da će javnost biti blagovremeno obavještavana ako dođe do bilo kakvih promjena.
Černobilj tako, gotovo četiri decenije nakon nesreće, ostaje mjesto gdje se tehnika, historija i geopolitika prepliću, a svako novo oštećenje podsjeća koliko je krhka sigurnost nuklearnih postrojenja u ratnim uslovima.