Uprkos pravosnažnoj presudi Suda BiH i činjenici da po sili zakona snosi pravne posljedice osude koje ga onemogućavaju da bude kandidat na izborima, Milorad Dodik se pokušava 'lansirati' u izbornu utrku. Ovoga puta preko Doboja, gdje ga je Gradski odbor SNSD-a predložio za kandidata ili za predsjednika RS ili za člana Predsjedništva BiH.
Teško da je u ovom slučaju riječ o spontanom potezu lokalnog SNSD-ovog odbora i u ovom slučaju vjerovatnije je riječ o početku nove političke operacije čije je konture javnost mogla naslutiti proteklih dana.
Pažljivo pripremana politička operacija
Naime, kandidatura iz Doboja nije došla 'iz vedra neba'. Ona je prethodno pažljivo pripremana kroz režimske medije u RS koji su danima plasirali izjave navodnih pravnih stručnjaka sa gotovo identičnom tezom, da Dodik, uprkos pravosnažnoj presudi, može biti kandidat za gotovo sve funkcije osim za predsjednika entiteta Republika Srpska, jer mu je prema presudi Suda BiH izrečena mjera sigurnosti, zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS u trajanju od šest godina.
Takve tvrdnje predstavljane su kao ozbiljna pravna argumentacija, iako su namjerno zanemarivale ono što je Sud BiH izričito naveo u obrazloženju presude.
Jer da je riječ o istinskim stručnjacima za krivično pravo koji su prošle sedmice govorili u korist Dodikove kandidature, onda bi morali bi znati da pravne posljedice osude nisu krivičnopravna sankcija koju sud izriče i unosi u izreku presude. One nastupaju automatski, po sili zakona, danom pravosnažnosti presude.
Uostalom, upravo je Sud BiH u obrazloženju presude Miloradu Dodiku posebno naglasio da pravne posljedice osude ne utvrđuje niti izriče sud, već da nastupaju automatski kada presuda postane pravosnažna. Zbog toga tvrdnje da Dodik može biti kandidat zato što te posljedice nisu navedene u dispozitivu presude predstavljaju više političku kampanju nego ozbiljno pravno tumačenje.
Istovremeno, ovakve tvrdnje pravnika iz RS-a dokaz su da su oni spremni za Dodika sami urušiti svoj profesionalni integritet i kredibilitet, samo da bi ispunili želju 'naručiocu' ovakvih tvrdnji.
No ako se zna da Dodik zbog pravnih posljedica presude ne može biti kandidat ni za jednu funkciju, onda se logično nameće pitanje. Šta zapravo želi postići ovom kandidaturom? Odgovora može biti nekoliko.
Revolt zbog odbijenice iz Strasbourga
S obzirom na to da je odluka dobojskog SNSD-a došla nakon javne objave u medijima da je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbacio Dodikovu apelaciju protiv presude Suda BiH, proglasivši je nedopuštenom, ova kandidatura se može čitati i kao izraz revolta zbog Dodikovog propalog pokušaja da pravosnažnu presudu Suda BiH ospori pred međunarodnim pravosudnim institucijama.
Naredbom jednom lokalnom odboru svoje stranke da ga predloži za kandidata za funkciju za koju objektivno ne može biti kandidat, Dodik ponovo šalje poruku da ne priznaje ni presudu Suda BiH, ni odluke Ustavnog suda BiH, a ni odluke međunarodnih sudskih instanci koje su odbile njegove pravne lijekove.
To znači da je on faktički pogazio sve ono na što se u dogovoru s SAD obavezao kada su mu u oktobru prošle godine ukinute sankcije SAD i kada prihvatio presudu Suda BiH i izvršio sve obaveze koje su od njega tražene. Danas, međutim, ponovo pokušava stvoriti utisak da pravni epilog tog procesa ne postoji.
Treći mogući motiv mogao bi 'ležati' u predizbornoj strategiji SNSD-a. Prema informacijama Raporta, SNSD uoči oktobarskih izbora ne stoji dominantno u internim istraživanjima javnog mnijenja kao ranijih godina. Upravo zbog toga nije isključeno da Dodik ovakvim potezima pokušava mobilizirati vlastito biračko tijelo.
Stvaranjem utiska da će ipak biti kandidat, bez obzira na presudu, pažnja javnosti ponovo se usmjerava na njega lično, dok se SNSD predstavlja kao politička snaga koja navodno ne uzmiče pred institucijama.
U političkom marketingu takva strategija može poslužiti za homogenizaciju birača i održavanje narativa prema kojem Dodiku 'niko ništa ne može'.
Moguć je i četvrti scenario. Nije tajna da Dodikovi politički i lobistički krugovi već mjesecima ulažu ozbiljne napore kako bi se izmijenile ili ukinule odredbe Krivičnog zakona BiH koje su dovele do njegove osude. Ogromne sume novca iz budžeta RS se troše na lobističke aktivnosti posebno u SAD, pa nije isključeno da Dodik računa na eventualne promjene nakon imenovanja novog visokog predstavnika.
Sada, nakon što mu je propala žalba pred Evropskim sudom za ljudska prava i došla u nevrijeme i usred izborne kampanje u koju je Dodik ove godine uložio maksimum napora, jedina nada koju on ima i u čije se ostvaranje uzda, jeste ta da budući visoki predstavnik poništi odredbe Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Schmidt.
Najopasnija opcija i čemu se Dodik nada?
Međutim, čak i u teoriji da budući visoki predstavnik ukine ili izmijeni tu krivičnu odredbu, to ne znači da bi se takva odluka mogla retroaktivno primijeniti na način da ‘poništi’ već pravosnažne sudske presude.
Jer, zakonodavna intervencija ne zadire u sudske odluke, koje spadaju u odvojeni nivo vlasti i ostaju na snazi dok ih ne preinači nadležni sud u propisanom postupku.
U tom smislu održavanje priče o kandidaturi moglo bi predstavljati pokušaj kupovine vremena i održavanja političke neizvjesnosti do posljednjeg mogućeg trenutka.
Ipak, još jedna opcija na koju moguće računaju Dodik i SNSD je najopasnija.
A, to je da Dodik zaista planira podnijeti kandidaturu za neku od funkcija na općim izborima u BiH u oktobru. Nakon toga bi Centralna izborna komisija BiH, sasvim očekivano i u skladu sa zakonom, odbila takvu kandidaturu pozivajući se na pravne posljedice pravosnažne presude, što znaju i Dodik i SNSD.
No, u tom scenariju Dodik bi imao pravo da uputi žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH.
Kada bi do toga došlo, znalo bi se da Dodik ne rizikuje, nego da računa na pomoć unutar pravosudnog sistema.
Naime, tokom prošlogodišnjeg napada na ustavni poredak BiH javnost je već svjedočila situacijama koje su izazivale ozbiljne sumnje u funkcionisanje pojedinih dijelova pravosuđa. Dodik je u više navrata pokazao da ima ljude unutar institucija spremne da zbog njegovih političkih interesa pomjeraju granice zakona.
Primjeri poput Milanka Kajganića, glavnog tužitelja Tužilaštva BiH, tužiteljice Vedrane Mijović, sada Jovičić, koji su učestvovali u obustavi istrage protiv njega, a prije toga mu obezbijedile 'predaju' kroz VIP tretman, ali i sudija koje su ga dočekale kao 'heroja' bude sumnju da Dodik ima privilegije u dijelu pravosuđa.
Također, slučaj Darka Ćuluma, koji se nakon višemjesečnog odsustva bez ikakvih posljedica vratio na čelo SIPA-e, dodatno su učvrstili uvjerenje da dio sistema i dalje funkcioniše po političkim, a ne isključivo pravnim pravilima.
Naravno, eventualno prihvatanje Dodikove žalbe bilo bi teško uskladiti sa odredbama Krivičnog zakona BiH i samom presudom Suda BiH. Međutim, politička praksa posljednjih godinu i po pokazala je da su se u Bosni i Hercegovini dešavale i stvari koje su djelovale jednako nezamislivo, pa su ipak prolazile bez ozbiljnih posljedica.
Zato kandidaturu koju je iz Doboja lansirao SNSD ne treba posmatrati kao običan stranački prijedlog. Ona prije svega predstavlja političku poruku, pitanje je samo kome je upućena. Biračima, pravosuđu, međunarodnoj zajednici ili svima zajedno.
Odgovor nećemo dugo čekati. Rok za podnošenje kandidatskih listi Centralnoj izbornoj komisiji BiH počinje 24. juna i ističe 6. jula i do tada će biti mnogo jasnije šta je zapravo naumio 'baja iz Laktaša'.
Jer jedno je sigurno, kada je riječ o Miloradu Dodiku, malo ko još vjeruje da se ovakvi potezi povlače bez unaprijed osmišljenog političkog plana.
Zato je možda i najvažnije pitanje, ne ono može li se Dodik kandidovati, jer odgovor na to pitanje dali su i zakon i presuda, mnogo je važnije pitanje zašto se kandidatura uopće gura u javni prostor i šta se njome želi proizvesti. Do 6. jula je dvadesetak dana i do tada će se vidjeti da li je ovo samo još jedna predstava za birače ili početak nove krize koju Dodik pokušava proizvesti.