Španija i Francuska su prijestolnice prahistorijske umjetnosti, ali Španija ima veći broj ovakvih pećinskih lokaliteta od Francuske.
Vijest da je otkriven novi bogati lokalitet pećinske umjetnosti u Španiji i nije bila neka novina, no iznenađenje je što je lokalitet na lokaciji na kojoj se to ne bi očekivalo.
Najbogatiji lokaliteti pećinske umjetnosti koncentrirani su na sjeveru Španije, no u konkretnom slučaju riječ je o važnom lokalitetu na istoku Iberskog poluotoka.
Arheolozi su u pećini Cova Dones, smještenu u Valenciji ušli 2021 godine. Tada su u njoj uočili sliku izumrlog divljeg bika i bilo im je jasno da je riječ o lokalitetu na koji se treba vratiti i pomno ga istražiti. Kasnija su istraživanja ispod debelih slojeva kalcijeva karbonata otkrila prekrasnu umjetničku galeriju s više od stotinu različitih slikarija. Među njima se ističu životinjski prikazi, poput jelena i konja, ali i neživotinjski likovi.
Istraživanja je vodio Aitor Ruiz-Redondo sa Sveučilišta u Zaragozi koji trenutačno pohađa postdoktorski studij na Sveučilištu u Southamptonu.
Po čemu je poseban ovaj lokalitet?
Ruiz –Redondo kaže da je ovaj lokalitet poseban ne samo zbog količine slikarija već i zbog velikog broja različitih motiva i više korištenih tehnika umjetničkog stvaranja. U tom smislu ovdje nalazimo gravure i slike. Gravure su dobivene tehnikom struganja odnosno grebanja po stijeni.
Ova se tehnika rijetko nalazi na prapovijesnim lokalitetima, pa je posebno zanimljiva. Tehnika slikanja je očekivano bila dominantnima i bazirala se na principu jednostavnog slikanja glinom uz pomoć prstiju ili se ovdje slikalo cijelom površinom dlana. Zapravo u većini otkrivenih špilja slikarije su rađene uz pomoć okera ili mangana dok ovdje imamo nešto sasvim drugo. U pitanju je rijetka tehnika slikanja glinom, piše Povijest.hr.
U konkretnom slučaju koristila se crvena glina koja je dobila svoju boju zbog u njoj prisutnog željeznog oksida. Glina se miješala s vodom i nanosila na stijenu. Mi ne znamo koliko se ova tehnika često primjenjivala. Iako su nalazi ove tehnike rijetki moguće da su se samo teže sačuvali.
U ovoj su pećini slikarije odlično očuvane zbog toga što je riječ o krškoj pećini bogatoj kalcijevim karbonatom odnosno soli koja se tokom vremena nataložila na stijenama i tako slike sačuvala za budućnost. Tragovi medvjeđih šapa (pogledajte gornju fotografiju), odnosno kandži pokazuju da je barem dio ovih slika stariji od 24 000 godina. Zanima li vas kako su arheolozi došli do tog zaključka. Stvar je u osnovi vrlo jednostavna. Pećinski medvjedi, su izumrli prije 24 000 godina, a kako je šapa pripadala baš ovoj vrsti medvjeda onda je jasno da je minimalna starost dijela ovog umjetničkog opusa iznosila 24 000 godina.
