“Over-the-air” (OTA) ažuriranja postala su uobičajena funkcija u modernim automobilima, ali šta to zapravo znači, kako funkcioniše i vrijedi li obratiti pažnju na to pri kupovini sljedećeg automobila?
Kako automobili postaju sve povezaniji i vođeni softverom, OTA ažuriranja mijenjaju način na koji proizvođači isporučuju poboljšanja i rješavaju probleme sa vozilima.
Baš kao što se redovno ažuriraju naši pametni telefoni i računari, sada je sve češće da automobili automatski primaju važna softverska ažuriranja bez potrebe za odlaskom u ovlašteni servis.
Šta su OTA ažuriranja u automobilima?
OTA ažuriranje automobila je bežično softversko ažuriranje koje se šalje direktno na računarski sistem vozila. To omogućava proizvođaču da na daljinu unaprijedi sigurnosne sisteme, doda nove funkcije, poboljša performanse (na primjer, efikasnost baterije kod električnih vozila) i više.
OTA je postala poznata zahvaljujući Tesli, ali se danas nalazi i u modelima mnogih premium i mainstream brendova poput Audija, BMW-a, Mercedesa, Polestara, Hyundaija i Kie.
Najčešće se koristi kod novih električnih vozila (BEV) i plug-in hibridnih vozila (PHEV), ali je prisutna i u automobilima sa tradicionalnim motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem, poput Ford Rangera i drugih modela sa infotainment sistemom Sync 4.
“Mnogo proizvođača radi na integraciji OTA mogućnosti u svoje modele, pa je jasno da je OTA tehnologija ovdje da ostane,” kaže James Williams, šef politike u RACV-u. “Kako vozila postaju sve više vođena softverom i povezana na internet, ažuriranja će biti ključna za održavanje vozila ažurnim, sigurnim i što bezbjednijim.”
Kako OTA ažuriranja funkcionišu?
Obično proizvođač postavlja ažuriranje na siguran cloud server koji se povezuje sa računarom vozila putem ugrađenog modema ili Wi-Fi veze. Kada vozilo detektuje ažuriranje, ono se preuzima u pozadini dok je automobil parkiran.
U zavisnosti od vozila i vrste ažuriranja, instalacija softvera se može obaviti automatski ili može zahtijevati odobrenje vozača putem ekrana infotainment sistema ili mobilne aplikacije.
Vozač često može birati da li želi odmah instalirati ažuriranje ili ga odgoditi za kasnije, npr. preko noći. To je važno jer neka ažuriranja, posebno ona koja utiču na kritične funkcije (kočenje, sigurnosni sistemi), zahtijevaju da vozilo bude u parkiranom stanju i isključeno.
OTA ažuriranja često prikazuju procjenu koliko će instalacija trajati, a ponekad i detalje o tome šta se tačno ažurira. Informacije se mogu prikazati putem QR koda ili u aplikaciji povezanih usluga.
Prednosti OTA ažuriranja
Praktičnost – vlasnici ne moraju odlaziti u servis radi softverskog problema, što štedi vrijeme i novac.
Brza reakcija – proizvođači mogu brzo reagovati na problem sa specifičnim modelom, uključujući i sigurnosne povlačenja (npr. kalibracija vazdušnih jastuka).
Poboljšana sigurnost – OTA ažuriranja omogućavaju instalaciju sigurnosnih zakrpa, smanjujući rizik od hakerskih napada.
Optimizovane performanse – softver vozila se može unaprijediti i nakon kupovine, uključujući infotainment, kalibraciju motora, vozačke asistencije, efikasnost baterije i sigurnosne sisteme.
Dodatne funkcije – proizvođači nude opcionalna ažuriranja koja otključavaju dodatne funkcije infotainmenta, navigacije, asistenciju vozaču i performanse vozila.
Nedostaci OTA ažuriranja
Problemi sa povezanošću – OTA zahtijeva stabilnu internet vezu, minimalno 4G, što može biti problem u udaljenim područjima. Velika ažuriranja također troše mnogo podataka.
Vremensko ograničenje vožnje – neka vozila se ne smiju voziti tokom instalacije, a kod EV vozila može biti potrebna minimalna napunjenost baterije.
Neželjena ažuriranja – automatska ažuriranja mogu promijeniti postavke vozila ili funkcije koje vozač ne želi, a prekid instalacije nije uvijek moguć.
Cyber sigurnosni rizici – povezani automobili mogu biti ranjivi na hakerske napade, pa je sigurnost OTA ažuriranja ključna.
Neočekivani troškovi – neki proizvođači mogu naplaćivati dodatne funkcije ili pretplate prije nego što se otključaju putem OTA.
Ukratko, OTA ažuriranja donose praktičnost i sigurnost, ali zahtijevaju pažnju oko internetske veze, planiranja i potencijalnih troškova, piše RACV.