Sve više stručnjaka upozorava da problem u prehrani možda nisu samo umjetne boje ili zasićene masti, već sastojci koji na prvi pogled zvuče nezamislivo. Od drva u sladoledu do ličinki u koncentratu paradajza, brojni visoko prerađeni proizvodi sadrže dodatke koji mogu izazvati nelagodu, iako su često potpuno legalni.
Pri tome dio tih sastojaka u hranu dospijeva slučajno, ali unutar zakonom dopuštenih granica, dok se drugi dodaju namjerno kako bi poboljšali okus, teksturu ili trajnost proizvoda. Iako mnogi od njih nose oznaku „prirodno“, njihovo porijeklo često nije ono što bi potrošači očekivali.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da naučnici još uvijek nemaju potpuni uvid u dugoročne učinke kombinacije tih tvari. Kako je za Daily Mail izjavio Chris Young, kampanjac za hranu i koordinator inicijative Real Bread Campaign: „Svaki pojedinačni aditiv je testiran i proglašen sigurnim. Ono što nije testirano jeste postoje li negativni učinci konzumacije koktela aditiva i sastojaka koji su daleko od prirodnih.“
Sastojak iz perja u hljebu
Jedan od najčešćih dodataka u prehrambenoj industriji je L-cistein, tvar koja se koristi kao poboljšivač brašna kako bi tijesto bilo mekše i prozračnije nakon pečenja. Ono što mnogi ne znaju jeste da se L-cistein dobija kuhanjem perja.
Iako su kružile glasine da se dobija iz ljudske kose, takva praksa je izričito zabranjena zakonodavstvom Evropske Unije Zanimljivo je da se L-cistein često uopće ne navodi na deklaracijama jer se može klasificirati kao „pomoćno sredstvo u preradi“, što znači da proizvođači nisu obavezni otkriti sve detalje o njegovoj upotrebi.
Uprkos neobičnom porijeklu, istraživanja sugeriraju da bi ova aminokiselina mogla imati i pozitivne efekte na zdravlje, uključujući poboljšanje pamćenja te antidepresivno i anksiolitičko djelovanje.
Ekstrakt insekata u kolačima i slatkišima
Ako na deklaraciji vidite oznake karmin, E120 ili „natural red 4“, riječ je o bojilu dobijenom iz insekata. Karmin se proizvodi mljevenjem oklopa sitnih insekata poznatih kao košenilne uši, koje se uzgajaju uglavnom u Peruu na plantažama kaktusa.
Za proizvodnju jedne funte ove boje potrebno je čak 70.000 insekata. Ovaj pigment koristi se stoljećima, još od vremena Astečkog Carstva, a danas se nalazi u brojnim proizvodima – od kolača do slatkiša poput crvenih M&M bombona.
Iako je siguran za većinu ljudi, kod nekih može izazvati jake alergijske reakcije, zbog čega mora biti jasno označen na proizvodima.
Smola insekata u bombonama
Još jedan sastojak životinjskog porijekla je šelak, koji se na deklaracijama često skriva iza naziva „glazura za slastice“ ili E904. Riječ je o smoli koju luče ženke insekta poznatog kao lac kukac.
Ova smola koristi se za stvaranje sjajnog i čvrstog sloja na slatkišima poput žele bombona i čokolade. Osim što poboljšava izgled, pomaže i u očuvanju svježine proizvoda te sprječava lijepljenje.
Šelak se smatra sigurnim za konzumaciju, iako kod nekih ljudi može izazvati blage alergijske reakcije.
Pijesak u napicima i prerađenoj hrani
Silicijev dioksid, poznat i kao E551, još je jedan čest dodatak u hrani, a u osnovi je riječ o pijesku. Koristi se kako bi spriječio zgrudnjavanje proizvoda u prahu, poput instant čokolade, i omogućio njihovo lakše otapanje.
Međutim, studija iz 2024. godine pokazala je da ovaj dodatak može značajno utjecati na funkciju imunoloških stanica u crijevima. Istraživanja na miševima pokazala su da dugotrajna izloženost dovodi do oštećenja crijevne sluznice i povećane razine upale.
Koautor istraživanja Mark Wulczynski sa McMaster University upozorio je: „Naše istraživanje otvara zabrinutost da hronični unos često korištenih prehrambenih aditiva, poput SiO2, može doprinijeti bolestima posredovanim imunološkim sistemom, poput alergija na hranu ili celijakije.“
Ličinke i insekti – zakon dopušta određene količine
Nisu svi nepoželjni sastojci namjerno dodani. Budući da hrana dolazi iz prirode, kontaminacija insektima ponekad je neizbježna. U Sjedinjenim Američkim Državama postoje jasno definirane granice takvih „nečistoća“.
Naprimjer, u 100 grama koncentrata paradajza zakonski su dopuštene dvije ličinke, dok jedna šolja grožđica može sadržavati do 35 jaja voćnih mušica. Kukuruzno brašno može sadržavati cijele insekte, njihove dijelove, pa čak i tragove dlaka glodara.
Važno je naglasiti da su pravila u Ujedinjenom Kraljevstvu i Evropskoj uniji znatno stroža. Prema Agenciji za standarde hrane, „ne postoje dopuštene razine tolerancije za dijelove insekata“, a svaka vidljiva kontaminacija obično dovodi do sankcija. Kako ističe Chris Young, to znači da „nijedna hrana ne smije legalno sadržavati biološki otpad“.
Drvo u sladoledu i dijetalnim proizvodima
Na deklaracijama sladoleda često se mogu pronaći tvari poput karboksimetil celuloze ili metil celuloze, koje se opisuju kao sastojci biljnog porijekla. U stvarnosti, riječ je o derivatima drveta, najčešće nusproizvodima industrije prerade drvne pulpe.
Ove tvari djeluju kao emulgatori, omogućavajući miješanje masti i tečnosti, ali se koriste i kao punila u dijetalnim proizvodima jer stvaraju osjećaj sitosti bez dodatnih kalorija. Iako su općenito sigurni, mogu uzrokovati probavne smetnje i imati laksativni efekat ako se konzumiraju u većim količinama.
Alge u mesnim prerađevinama
Karagenan, dobijen iz crvenih algi poznatih kao irska mahovina, još je jedan široko korišten dodatak. Nalazi se u jogurtima, biljnim mlijecima, sladoledu, ali i u prerađenom mesu poput salame, gdje pomaže u zadržavanju vlage i lakšem rezanju.
Iako se prehrambeni karagenan smatra sigurnim, određeni naučnici upozoravaju na potencijalne zdravstvene rizike. Naime, degradirani oblik ove tvari, koji nastaje hemijskom obradom, može izazvati upale i poremećaje probavnog sistema. Postoje i teorije da se takav oblik može stvoriti u želucu, no naučna zajednica još nema konačan stav.
Bakterijska „sluz“ u preljevima i supama
Ksantan guma, čest sastojak u preljevima za salatu, supama i brojnim drugim proizvodima, zapravo je nusproizvod bakterijske fermentacije. Bakterija Xanthomonas campestris razgrađuje šećer i stvara gelastu tvar koja se potom suši i pretvara u prah.
Ovaj dodatak se koristi od 1963. godine i smatra se sigurnim, ali budući da ga organizam ne može razgraditi, u crijevima stvara gel koji usporava probavu. Veće količine mogu uzrokovati probavne smetnje i laksativni efekat, iako je takve količine teško unijeti uobičajenom prehranom.
Između sigurnosti i nepoznanica
Iako su svi navedeni sastojci prošli sigurnosne procjene i nalaze se unutar zakonskih okvira, pitanje njihove kombinacije i dugoročnog utjecaja na zdravlje ostaje otvoreno. Upravo zato stručnjaci sve češće pozivaju na dodatna istraživanja i veću transparentnost prehrambene industrije.
Kako zaključuje Chris Young, problem nije nužno u pojedinačnim tvarima, već u njihovom zbiru: „Ono što ne znamo jeste kako sve to zajedno djeluje na ljudski organizam.“