Sankcije su snažne kada ih Amerika sama nameće, ali uvijek snažnije djeluju kada im se pridruže drugi, kao što su Evropska unija ili Velika Britanija. Kaže to RSE John Smith, pravnik i bivši direktor Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija, komentarišući najnovije sankcije koje je to tijelo nametnulo zvaničnicima iz RS. Posljednji paket sankcija uveden je Željki Cvijanović, Radovanu Viškoviću, Nenadu Stevandiću i Milošu Bukejloviću.
Smith je radio u ovoj instituciji duže od 11 godina, a od februara 2015. do aprila 2018. je bio na poziciji direktora. Trenutno je baziran u Vašingtonu, i zaposlen kao jedan od ključnih pravnika za pitanja nacionalne bezbjednosti u advokatskoj kući "Morrison & Foerster".
Smith smatra da nove sankcije, uz one koje su već uvedene predsjedniku RS MIloradu Dodiku, znače dalju izolaciju RS, te da američka vlada pokušava da pošalje jasnu poruku da je zabrinuta zbog poteza rukovodstva RS, i želi da izrazi svoju zabrinutost na ovaj način.
"Da budemo jasni, ovo ne znači da je sama Republika Srpska odsječena od Sjedinjenih Država, ali znači da su njene vođe sankcionisane te da SAD više neće dozvoliti bilo kakve poslove između tih pojedinaca i Sjedinjenih Država", kazao je.
Pojasnio je i da li se sankcije odnose samo na pojedince ili dijelom ciljaju i na institucije na čijem su čelu,
"Donekle se radi i o jednom i o drugom. Pravno, samo pojedinci su u pitanju. Legalno, ako su sankcije protiv pojedinca, onda se one tiču samo nje ili njega i bilo čega što je u njihovom vlasništvu 50% ili više. Ne radi se o institucijama na čijem su oni čelu, po američkim zakonima, nego samo njihovoj imovini.
U praksi, ove sankcije svakako imaju mnogo širi utjecaj. One znače da će svaka američka kompanija ili banka, a iskreno, i svaka ozbiljna globalna kompanija, banka ili drugi entitet dvaput razmisliti prije nego što će poslovati sa vašom zemljom, jer postoji rizik zbog sankcija, zbog tih visokih zvaničnika za koje američke vlasti smatraju da su "skrenuli sa puta"", kaže Smith.
Na pitanje da li se diplomatskim predstavnicima SAD u nekoj zemlji, konkretno u BiH, ili drugim zvaničnicima dozvoljeno da kontaktiraju sa osobama pod sankcijama, Smith kaže:
"Odgovor je ne, osim ako – a ovo je veliko "osim ako" – američka vlada nije dozvolila te aktivnosti. U skoro svim slučajevima kada su programi sankcija u pitanju, kada ste pod sankcijama, odsječeni ste od Sjedinjenih Država. To znači da američki državljani i oni koji imaju stalni boravak u SAD, čak i ako su van zemlje, ne mogu da sarađuju sa sankcionisanim osobama.
Sankcije znače i da državljani SAD i oni sa stalnim boravkom u SAD, čak i ako su van zemlje, ne mogu da sarađuju sa sankcionisanim osobama. Ipak, vlasti mogu da prave izuzetke, putem opštih ili posebnih dozvola, u kojima vlada prepoznaje da je u interesu nacionalne bezbjednosti i spoljne politike SAD da dozvole određene poslove i pregovore između predstavnika američke vlasti i sankcionisanih osoba. Ali ne postoji jedno jedinstveno pravilo za sve programe sankcija, a nekad je ova informacija javna, nekad nije. Trebamo gledati svaki program drugačije".
Smith dalje pojašnjava da ako američka vlada, iako želi da nametne sankcije, ne želi da "sveže ruke" svojim zvaničnicima.
"Dok State Department možda nekada želi nametanje dodatnih sankcija, oni također žele da imaju mogućnost dodatne komunikacije u slučajevima gdje smatraju da je ona potrebna. To je nešto na čemu bi State Department radio zajedno sa OFAC-om.
Ne postoji generalna dozvola u programu sankcija o kojoj je šira javnost obaviještena, ali sigurno postoje autorizacije koje nisu javne, koje dopuštaju State Departmentu dodatne funkcije za koje smatraju da su potrebne.
"Sankcije nikad ne implementira OFAC po svom nahođenju. One su generalno odluka kompletne vlasti. Kao i sa svim programima sankcija, OFAC-u je jedino dozvoljeno da djeluje u konsultaciji sa State Departmentom. A sve zavisi od više organa, ne samo OFAC-a kao odjela u ministarstvu finansija i State Departmenta.
Sankcije se implementiraju nakon što sve relevantne agencije vlasti odluče šta je najbolji pravac djelovanja. Sankcije se implementiraju nakon procesa koji vodi Vijeće za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, u kojem sve relevantne agencije vlasti sjednu za sto i odlučuju šta je najbolji sljedeći pravac djelovanja. Radi se o razgovoru u kojem učestvuje State Department, ministarstvo finansija, obavještajna zajednica, organi za provođenje zakona, ministarstvo pravde, ponekad i ministarstvo trgovine – svi sjednu za sto, nakon čega se donose odluke. OFAC određuje da li postoji dovoljno dokaza kao podrška sankcijama, a sa time moraju da se slože predstavnici ministarstva pravde. OFAC objavljuje i implementira, ali se radi o odluci cijele vlade", govori Smith.
On kaže kako načelno postoje tri načina na koja imena mogu biti uklonjena sa liste sankcija.
"OFAC ima višedecenijsko iskustvo u nametanju sankcija kroz striktan i rigorozan proces.
Pod jedan, bilo koja osoba može da se suprotstavi tome što je sankcionisana u saveznom sudu u SAD-u, te da pokuša da ubijedi sud da OFAC nije imao dovoljno dokaza da ih sankcioniše. Ovaj smjer djelovanja skoro nikad ne radi, jer OFAC ima višedecenijsko iskustvo u nametanju sankcija kroz striktan i rigorozan proces koji nadgledaju ministarstva finansija i pravde, a svoju potvrdu mora dati i State Department. Tako da su, generalno, dokazi uvijek dovoljni i OFAC bi pobijedio na sudu.
Drugi način je da osobe, ukoliko su sankcionisane, mogu odmah da kontaktiraju OFAC i kažu – u redu, sankcionisali ste me zbog ove aktivnosti, neću više to raditi. Slažem se sa tim da ovo učinim, i pokazaću dokaze da biste mi trebali vjerovati kada kažem da sam promijenio svoje ponašanje. Svake godine na stotine osoba se uklanja sa liste time što obećaju da će promijeniti svoje ponašanje, pa onda to i dokažu.
Ugrožavanje Dejtonskog sporazuma i bezbjednosti regiona 'nećemo dopustiti'
Tako da, ukoliko ste podržavali trgovinu drogama, kršenja ljudskih prava, ukoliko ste podrivali demokratiju – u suštini trebate pokazati kako ćete promijeniti svoje ponašanje. Ponekad ljudi budu skinuti sa lista. Ovo rijetko funkcioniše sa režimima, zato što su političari i drugi zvaničnici zauzeli svoje političke pozicije, i nevoljko ih mijenjaju.
Treći put na koji imena mogu biti uklonjena sa spiske je ukoliko programi sankcija evoluiraju. Ako SAD odluče da više ne moraju nametati sankcije nikome na Zapadnom Balkanu, Bosni i Hercegovini, ili bilo kojoj drugoj jurisdikciji, onda se taj program sankcija jednostavno ukida. Ukoliko je taj program završen, onda se i sva imena koja se nalaze na listi u vezi sa tim programom uglavnom uklanjaju", kazao je Smith.
