Vijest da će Zoran Milanović, aktuelni predsjednik Hrvatske podnijeti ostavku na tu funkciju i biti kandidat za Hrvatski sabor, a potom za hrvatskog premijera, odjeknula je poput bombe, ne samo u Hrvatskoj nego i u regionu.
Milanoviću redovni, petogodišnji mandat ističe početkom 2025. godine.
Nakon prvobitne najave ostavke iz koje su mnogi shvatili da će je podnijeti odmah, Milanović je ipak pojasnio da će na poziciji predsjednika ostati do okončanja izbora 17. aprila, te izrazio uvjerenje da će osvojiti mandat, a onda dobiti podršku da postane premijer Hrvatske.
Sudeći prema odredbama hrvatskog Ustava, Milanović mora sačekati rezultate i konstituiranje novog Hrvatskog sabora, pa tek onda podnijeti ostavku, jer da je to učinio sada, Hrvatska ne bi imala predsjednika.
Naime, hrvatski Ustav propisuje da u slučaju ostavke predsjednika koja se upućuje predsjedniku Ustavnog suda, dužnost predsjednika Republike preuzima predsjednik Hrvatskog sabora, a taj sabor na čelu s Gordanom Jandrokovićem, jučer je raspušten, što znači da trenutno u Hrvatskoj nema osobe koja bi mijenjala predsjednika, ne samo u slučaju ostavke, nego i eventualnog kraćeg odsustva ili bolesti.
No, ako Milanović i nakon izbora za Sabor, odnosno implementacije rezultata tih izbora, održi riječ i podnese ostavku što bi se moglo očekivati do kraja aprila, kako propisuje hrvatski Ustav, 60 dana od dana kada privremeni predsjednik preuzme dužnost moraju se održati predsjednički izbori. A, to opet znači, da Milanović mora sačekati da bude izabran predsjednik Hrvatskog sabora koji će privremeno preuzeti predsjedničku funkciju nakon njegove ostavke.
Šta se može promijeniti u odnosima Hrvatske s BiH?
Tako bi Hrvatska u junu kada se u toj zemlji održavaju izbori za Evropski parlament, neplanski mogla imati i predsjedničke izbore.
Sigurno je da su Milanovićevi potezi unijeli pometnju na hrvatskoj političkoj sceni, ali razvoj situacije u toj zemlji sigurno će se odraziti i na BiH, koja je u iščekivanju zvanične i konačne odluke o otvaranju pregovora za članstvo u Evropskoj uniji.
Za razliku od 2020. godine kada je većina građana u BiH faktički "slavila" pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, očekujući da će njegov odnos napraviti odmak Hrvatske od utjecaja nacionalnih stranaka u BiH, naročito HDZ-a, danas je sigurno malo onih koji ne gledaju blagonaklono na Milanovićevo odstupanje s funkcije predsjednika koju je odveo više "u desno" od samog HDZ-a Hrvatske.
Uprkos zvaničnim stavovima političkog Zagreba da su „na strani BiH“ i da podržavaju njen evropski put, jasno je da se podrška posljednjih godina uglavnom odnosi na podršku politici HDZ-a, naročito kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona BiH.
U tom kontekstu, vladajući HDZ u Hrvatskoj, ali i Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske i iako kadar SDP-a, bili su zagovornici izmjena tog zakona u smislu osiguranja HDZ-u BiH pozicije kao jedinog „legitimnog“ predstavnika hrvatskog naroda u institucijama vlasti u BiH.
Izbori u Hrvatskoj su značajni za BiH i sa stanovišta prava Hrvata u BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo da glasaju na tim izborima.
Tradicionalno, glasači iz BiH na izborima u Hrvatskoj ubrajaju se u glasačko tijelo HDZ-a BiH.
Na prošlim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj 2020.godine, iz BiH je glasalo oko 35.000 Hrvata.
No, u trenutnoj konstelaciji odnosa vladajućih politika i političara u Hrvatskoj, šta BiH može očekivati i u slučaju da premijersku poziciju zauzme uistinu Milanović ili pak ponovo Plenković ili neki drugi kadar HDZ-a Hrvatske?
Na ovo pitanje, u ovom trenutku je teško odgovoriti, jer otkako je na predsjedničkoj poziciji u Hrvatskoj, Milanović je u više navrata omalovažavao i vrijeđao i državu BiH i Bošnjake, kao većinski narod u BiH, a njegovi stavovi često su koincidirali sa onima Milorada Dodika s kojim je tokom predsjedničkog mandata uspostavio bliske i prijateljske veze, što, imajući u vidu Dodikovo antiustavno djelovanje u BiH, nikako ne može biti dobro po našu zemlju.
No, ukoliko Milanović postane premijer, to otvara mogućnost da za predsjednika Hrvatske bude izabrana osoba koja može, ali nažalost i ne mora imati stavove, kada je BiH u pitanju puno prijateljskije i s više uvažavanja od Milanovića, kojeg je, mora se priznati teško nadmašiti u njegovoj bahatosti, pa se samo nadati da mu u tom smislu ima malo ko dorastao od budućih kandidata i samog predsjednika Hrvatske.
Put do premijerske fotelje je duži od roka za izbore
Iako je Milanovića na današnjoj konferenciji za novinare predsjednik SDP-a Hrvatske Peđa Grbin već najavio kao „budućeg premijera“, ipak, iako je do 17. aprila kratak rok, Milanovićev put od predsjednika do premijera je puno duži.
Prvo će morati ostvariti i najavljenu pobjedu za ulazak u Sabor, a potom će morati osigurati većinu u Saboru koja će njegovu eventualnu kandidaturu dostaviti predsjedniku Hrvatske.
U tom slučaju, funkciju privremenog predsjednika, prema hrvatskom Ustavu vršit će predsjednik Hrvatskog sabora, što je još jedan pokazatelj koliko Milanovićev potez, ukoliko se uistinu odluči na ostavku, proizvodi novih situacija u Hrvatskoj.
A, ako bi se Milanović i našao na čelu nove Vlade Hrvatske, onda bi ta vlada raspisala predsjedničke izbore.
No, da je naumio da ova, izborna godina u Hrvatskoj građanima i političarima ostane u posebnom sjećanju Milanović se potrudio i tako što je u umjesto u nedjelju, odlučio da izbori budu u srijedu.
Taj dan, kako se planira, u Hrvatskoj će biti neradni. Neki hrvatski analitičari procjenjuju da je Milanović to uradio i kako bi spriječio organizirani dolazak glasača iz BiH, prvenstveno onih HDZ-ovih kojih je do sada bio najveći broj, na izbore u Hrvatskoj, iako je tim glasačima omogućeno da glasaju i na biračkim mjestima u BiH.
Kako god se bude odvijala situacija u Hrvatskoj, koju da podsjetimo do ljeta čekaju tri izborna procesa, nadati se da će za to vrijeme tamošnji političari, oni koji se neprimjereno miješaju u unutrašnje stvari BiH, našu zemlju, barem u tom periodu ostaviti na miru i pozabaviti se svojim problemima.
Kako aktualnim tako i onima u najavi koje će donijeti i predizborne kampanje u kratkom roku i borba za prevlast u toj zemlji, prvenstveno između HDZ-a i SDP-a.
