Međunarodni praznik rada - 1. maj obilježava se širom svijeta kao dan posvećen radnicima i njihovim pravima. Iako ga mnogi danas doživljavaju kao priliku za odmor, roštilj i boravak u prirodi, njegovo značenje mnogo je dublje i ukorijenjeno u historijskoj borbi za dostojanstvene uslove rada.
Od Chicaga do danas
Korijeni ovog praznika sežu u kraj 19. vijeka, kada su radnici u Chicagu 1. maja 1886. godine započeli masovne proteste tražeći osmosatno radno vrijeme. Demonstracije su kulminirale nekoliko dana kasnije kada je došlo do nasilja i stradanja, što je ovaj događaj učinilo simbolom radničke borbe širom svijeta.
U znak sjećanja na te događaje, Druga internacionala (grupa socijalističkih stranaka iz cijelog svijeta) je 1889. godine donijela odluku da se 1. maj obilježava kao međunarodni praznik radnika. Već naredne godine počela su masovna okupljanja širom Evrope i svijeta, koja su imala za cilj unapređenje radničkih prava.
Jedan od ključnih zahtjeva radničkog pokreta bio je princip 'tri osmice' – osam sati rada, osam sati odmora i osam sati slobodnog vremena. Ovaj koncept postao je temelj savremenog radnog zakonodavstva i standard koji se danas podrazumijeva u većini zemalja.
Danas se Prvi maj obilježava u više od 150 država, iako su ga vlade različitih zemalja prihvatile tek nakon Drugog svjetskog rata. Obilježava se kroz sindikalne proteste, javne skupove, ali i neformalne proslave.
Ovaj praznik u SAD i Kanadi ne obilježava se 1. maja nego prvog ponedjeljka u septembru.
U zemljama regiona, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Međunarodni praznik rada često je spoj društvenog i porodičnog okupljanja, uz tradicionalni boravak u prirodi.
Trajna društvena važnost
Ipak, uprkos svečanom tonu, Prvi maj ostaje podsjetnik da borba za radnička prava nije završena. U savremenom društvu, pitanja poput sigurnosti zaposlenja, visine plaća i radnih uslova i dalje su u fokusu, što ovom datumu daje trajnu društvenu važnost.
Historijski arhiv Sarajevo podijelio je plakat o manifestaciji povodom prvomajskih praznika koja se održavala na Ilidži davne 1957. godine.
Kako se vidi na plakatu, program obilježavanja je trajao od 28. aprila do 2. maja 1957. godine.
Paljenje vatri po okolnim brdima, bakljade i logorska vatra organizovani su 30. aprila, a program je podrazumijevao i fudbalske utakmice između lokalnih klubova te takmičenja streljačkih društva i ekipa u malom rukometu.
U BiH su ove godine neradni dani 1. i 2. maj.