Štap za kopanje i sićušna alatka nepoznate namjene najvjerovatnije su najstariji do sada otkriveni drveni ručni alati. Ovi predmeti, stari nevjerovatnih 430.000 godina, ukazuju na to da su rani ljudski preci koristili drvo za izradu alata, oružja, a možda i skloništa.
"Naš tim imao je mnogo sreće, nevjerovatnu sreću što je pronašao ovakve predmete", rekla je Anemike Milks, arheologinja specijalizirana za paleolit s Univerziteta u Redingu.
Drvo obično brzo propadne, dodaje ona, ali je ostalo očuvano na drevnom lokalitetu na današnjem poluotoku Peloponezu u Grčkoj. To je zato što je tlo tamo bilo potpuno natopljeno vodom u vrijeme kada su predmeti napravljeni i zato što su bili zakopani veoma duboko, oko 30 metara ispod zemlje, izvijestili su Milks i njene kolege u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Ovi predmeti nalaze se među hiljadama komada drveta, kostiju i kamena pronađenih u rudniku lignita (mrkog uglja) u Maratusi, blizu centra poluotoka. Lokalitet je bio drevna obala jezera u vrijeme kada je alat napravljen, ali je ono u međuvremenu presušilo. Ovo otkriće jedno je od nekoliko u posljednjih godina koja su naučnicima pružila novo razumijevanje o tome kako su naši preci koristili drvene alate tokom stotina hiljada godina.
Milks i njene kolege navode da je štap, koji je pronađen u četiri dijela, bio obrađivan kako bi se uklonile grane i napravila drška. Alat je dug 81 centimetar. Analiza tragova upotrebe ukazuje na to da je korišten za kopanje, dok su geomagnetne i druge analize potvrdile njegovu starost. Milks smatra da je štap napravljen od tankog debla johe, ali je on toliko smrskan da je to teško sa sigurnošću tvrditi.
"Druga drvena alatka još je zagonetnija. Duga manje od osam centimetara i napravljena od vrbe, očigledno je oblikovana s određenom svrhom, ali njena namjena ostaje nepoznata. Možda je korištena uz neke od drevnih kamenih ili koštanih alata pronađenih na lokalitetu, kako bi se „dovršila“ obrada nekog drugog predmeta", objasnila je Milks.
Budući da brzo propadaju, drveni artefakti su rijetki. Naučnici su 2019. godine na vodopadima Kalambo u Zambiji pronašli oblikovana debla koja su datirana na period prije oko 480.000 godina (tamošnji štap za kopanje datiran je na period između 390.000 i 324.000 godina starosti), o čemu je Telegraf Nauka ranije pisao. Rani drveni alati neandertalaca iz Italije, klin, štap za kopanje i drške, stari su oko 171.000 godina, dok su u Njemačkoj pronađena drvena koplja neandertalaca stara između 200.000 i 300.000 godina.
Na obalama rijeke Jordan 1989. godine pronađen je veoma uglačan komad drveta veličine knjige, datiran na period prije 780.000 godina. Arheologinja koja je vodila to iskopavanje, Nama Goren-Inbar s Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu, rekla je da je taj predmet bio dio ručnog alata, ali su oba kraja danas odlomljena, što otežava potvrdu te pretpostavke.
Ovi nalazi nagovještavaju drvene tehnologije koje su hominidi nekada koristili, ali su danas izgubljene, rekao je antropolog Brus Hardi s Koledža Kenjon u Gambiru. Neandertalci su naročito izrađivali alate i druge predmete od drveta i biljaka. Njegov rad obuhvata i istraživanje jednog komada neandertalskog užeta. Druge studije ukazuju na to da su neandertalci koristili i ljepilo.
Hardi smatra da su drvene ručne alate iz Maratuse mogli napraviti neandertalci ili Homo heidelbergensis, što sugerira da su čak i raniji hominidi možda posjedovali ranu tehnologiju obrade drveta.
"Pronalazimo samo veoma mali dio materijalne kulture koju su ovi narodi stvorili, jer je sve to podložno propadanju. Ovo je jedno od područja u kojem možemo naučiti mnogo novih stvari, pronalaženjem i analizom ovih kvarljivih materijala", dodao je Hardi.
Arheolog Leri Baram s Univerziteta u Liverpoolu u Engleskoj, koji stoji iza otkrića na vodopadima Kalambo, žali što je preživjelo tako malo drvenih artefakata iz daleke prošlosti čovječanstva.
"Mnogo toga nam nedostaje u arheološkom zapisu o svakodnevnom životu ljudi", rekao je on.
Novi nalazi pružaju naučnicima rijedak uvid u ono što je nekada postojalo.