Sir Gary Oldman voli stare automobile. Tačnije, stare, žute, izgrebane japanske hatchbacke u kojima su se tokom pet godina snimanja počeli razvijati čak i novi organski oblici.
"Tamo unutra sada ima stvari još od kad smo počeli prije pet godina“, kaže Sir Gary Oldman za TopGear.com o Hondi Civic koju vozi njegov lik u seriji Slow Horses. „Tamo rastu gljive.“
Kad su mu rekli da mu je buđavi, sada vjerovatno „osjetljivi“ Jaffa Cake iz prve sezone mahnuo na pozdrav, prasnuo je u smijeh. „Stvarno sam uživao vozeći ga“, kaže s nostalgijom.
Zvijezda serije i njegov Civic
Top Gear je razgovarao s tek proglašenim vitezom i holivudskom superzvijezdom dok Slow Horses ulazi u svoju petu sezonu. Ako je niste gledali – prestanite s čitanjem i odmah je pogledajte, jer je briljantna. Oldman u njoj igra ulogu života – masnog, genijalnog MI5 agenta Jacksona Lamba, šefa odbačenih agenata iz fikcionalne Slough House.
Ako jeste, onda vam ne treba posebno objašnjavati oronulu, propadajuću „veličanstvenost“ Civica s registracijom Y889 PDB.
„Najviše sam ga vozio u prvoj sezoni, i to bez šlepanja, pa je kamera bila ispred ili iza nas. Bilo je lijepo stvarno biti u sceni i fizički voziti auto. Sjećam se da su brzine išle prilično glatko. Praktičan je. I… žut.“
Prvi auti i 'konzerve na točkovima'
Oldman je i ranije imao stare aute. Prvi mu je bio Morris Minor „s ručicom za paljenje“, zatim Ford Fiesta, pa stari Suzuki Jimny – „propuh, buka, i pomalo zastrašujuće“. „Mislio sam, ako malo oštrije uđem u krivinu, prevrnut će se. Bio je to kao limena kutija na točkovima.“
Kasnije je prešao na polovni Rover SD1: „Stari modeli s velikim kožnim sjedištima i ogromnim volanom. Trebalo ti je barem 30 metara da se zaustaviš. Kao da sjediš u fotelji. Bio je trkaće zelene boje, kupio sam ga od starog prijatelja. Stalno se kvario, pa sam onda prešao na rent-a-car vozila.“
Na to ga podsjećamo da su „rentali“ najbrži auti na svijetu, a on prasne u smijeh: „Da! Ponekad sam zaboravljao i gdje sam ih parkirao.“
Range Roveri, Thunderbird i Porsche 911
Nakon toga vozio je Range Rovere, ali ne nove – već naslijeđene od prijatelja koji je „otkrio ugrađeni mehanizam samouništenja nakon 80 hiljada kilometara“. Smije se: „Prelijepi su, zavodljivi auti.“
Posebno drag bio mu je stari Ford Thunderbird iz 1955. godine, trešnje crvene boje. „V8, tri brzine, prilično povoljan, mislim ispod 20 hiljada dolara. Bio je čvrst, imao overdrive, kao specijalni efekat. Zabavna stvar. Najviše sam volio krilca.“
Da li više voli dizajn starih auta? „Danas je sve generički. Sve izgleda isto. Kad pogledaš Thunderbird, 550 Spyder ili čak Pontiac ili Impalu – imaju dušu i karakter. Tadašnji dizajneri su imali stav ‘ajmo probati’. Jako Jetsons.“
Njegov stari srebrni Porsche 911 S ipak nije bio uživanje: „To mi je zadavalo bolove. Ako voziš iz LA-a do Palm Springsa, imao sam osjećaj da mi prostata strada. Ne znam šta je bilo s tim autom, ali…“
Riješio ga se i prešao u Porsche Cayenne: „Vrlo udoban. To mi je sada glavni auto.“
Oldtajmeri i ekskluzivne igračke
Uz Cayenne, tu je i Chuck Beck 550 Spyder – replika od fiberglasa, s VW motorom. „Skidao sam oznake jer nije original. Uložio sam malo para, prefarbao ga. Grub, mehanički, ali zabavan za laganu vožnju. Kad ga voziš, shvatiš zašto James Dean nije imao nikakve šanse da preživi.“
Posebna priča je Runge RS – ručno rađen aluminijski automobil s vratima na podizanje, koji je sebi poklonio za 65. rođendan. „Vidim ga u časopisu i odmah sam se zaljubio.“ Vozio ga je čak i na stazi u Kaliforniji: „Ima puno proklizavanja, ali nije zastrašujuće. Moraš biti fokusiran, zaista voziš mašinu. Ali može ti pobjeći.“
Mnogo više ga je uplašio BMW na stazi: „Dodirneš gas i s 30 km/h odeš na 160 km/h, pa ulaziš u krivinu i misliš ‘majko mila’. Previše je to.“
Filmske jurnjave i realna opasnost
Oldman je imao i iskustva sa filmskim autima. „Vozio sam Tumblera u Nolanovom Batmanu, makar sam se pravio da ga vozim. Ali snimao sam i nekoliko jurnjava. Zabavno je, mada teško kad moraš precizno pogoditi marku u kadru.“
Šta je po njemu dobra filmska potjera? „Bullitt je i dalje zlatni standard jer je vožnja stvarna, u kadru, bez trikova. Nolan radi isto – koristi što manje CGI-ja. Ljudi osjete kad nema stvarne opasnosti. To je problem s mnogim Fast & Furious scenama – znaš da kamera ne može biti tamo gdje je. Dobra potjera mora biti prava stvar.“
Ipak, serija mu je dopustila i malo zabave.
„Vozio sam crni taksi u četvrtoj sezoni. Bilo je baš zabavno. Ima nešto posebno u vožnji starog auta – ili onog koji nije tvoj.“