Kada pomislite na ječam, vjerovatno vam prvo na pamet padne pivo, što nije pogrešno jer je ječam jedan od glavnih sastojaka piva. Ipak, ova drevna žitarica zaslužuje mnogo veću pažnju u ishrani. Ječam je jeftin, dobro zasiti, hranljiv je i odlično se kombinuje sa povrćem i mesom.
Ječam je jedna od najstarijih žitarica koje se uzgajaju. Koristi se još od prije 10.000 godina u Mezopotamiji i starom Egiptu. Stari Grci su ga davali sportistima, a Rimljani legionarima kao osnovnu hranu. Tokom srednjeg vijeka, ječam je bio hrana za siromašne, dok se pšenica smatrala hranom za „gospodu“.
Ječam može da se koristi kao zamjena za rižu, da se stavlja u supe umjesto tjestenine, u razna variva, ili da se od njega pravi hljeb. Najčešće se u ishrani koristi oguljeni ječam, poznat kao ječmena kaša, jer se brže kuha i lakše vari.
Još jedna prednost ječma jeste što odlično upija okuse – lako prima začine i sokove iz povrća, zbog čega je savršen za variva i jela iz jednog lonca. Kada se skuha, može stajati u frižideru nekoliko dana i ostaje jednako ukusan, pa čak bude i bolji.
Ječam je bogat vlaknima, posebno beta-glukanima, koji pomažu u snižavanju holesterola i regulaciji šećera u krvi. Vlakna također dobro zasite, pa će vam jelo od ječma smanjiti apetit. U ječmu se nalazi i velika količina proteina, željeza, selena i magnezija koji hrane mišiće, nerve i jačaju imunitet.