Dok čovječanstvo širi mrežu satelita oko Zemlje, pojavljuje se nova, nepredvidiva opasnost, aktivnost sa Sunca. Sve veći broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti suočava se s trajnom prijetnjom od sunčevih oluja, koje mogu promijeniti njihove putanje i ugroziti komunikacijske sisteme.
Od maja 2019. godine, kompanija SpaceX lansirala je više od 10.000 Starlink satelita, iako je oko hiljadu njih već uništeno nakon što su sagorjeli pri ulasku u Zemljinu atmosferu, prosječno jedan do dva dnevno. Ova gusta mreža satelita znači da će svaka jača solarna oluja gotovo sigurno utjecati na dio sistema, budući da su sateliti raspoređeni oko cijele planete.
Neočekivani gubici i lančane posljedice
Kako bi istražili te efekte, Eunju Kang sa Univerziteta u Kaliforniji i njen tim analizirali su podatke o kretanju satelita tokom solarne oluje u maju 2024. godine. Otkrili su da su sateliti okrenuti prema Suncu izgubili i do pola kilometra visine u orbiti. Iako je to mali pomak u odnosu na njihovu standardnu visinu od oko 550 km, pokazuje koliko solarna radijacija može zgusnuti atmosferu, povećavajući otpor i usporavajući satelite.
Posebno su pogođeni sateliti iznad polova i u području poznatom kao Južnoatlantska anomalija, gdje je Zemljino magnetsko polje slabije. Kada jedan satelit izgubi visinu, susjedni mora kompenzirati gubitak, aktivirajući svoje ionske potisnike, što stvara valoviti lančani efekt kroz mrežu.
Takva nepredvidiva kretanja povećavaju rizik od sudara. „Kada imamo manju predvidljivost putanja, raste mogućnost sudara“, upozorava Sangeetha Abdu Jyothi, koautorica studije. Tokom oluje u maju, korisnici Starlinka zabilježili su prekide u mreži i gubitak signala.
Pouke iz prošlosti i neizvjesna budućnost
U februaru 2022. godine, snažna solarna oluja uzrokovala je uništenje 40 novopokrenutih Starlink satelita. Čak i blaža oluja iz maja 2024. godine, tri puta slabija od Carringtonovog događaja iz 1859., pokazala je koliko su megakonstelacije ranjive. „Ako se dogodi velika solarna oluja, posljedice bi mogle biti daleko ozbiljnije“, kaže Abdu Jyothi.
Naučnici upozoravaju da predviđanje kratkoročnih promjena u orbiti još uvijek nije dovoljno razvijeno. „Još nemamo pouzdane modele koji bi predvidjeli kako solarna oluja utiče na otpor satelita u stvarnom vremenu“, objašnjava Scott Shambaugh iz kompanije Leonid Space.
S druge strane, Mathew Owens sa Univerziteta Reading dodaje da su geomagnetske oluje izrazito složene: „Svaka se sastoji od brojnih manjih podoluja, a njihovo predviđanje je izuzetno teško.“
Na kraju, Abdu Jyothi zaključuje: „Sistemi poput Starlinka postali su ogromni naučni senzori u orbiti. Oni nam pružaju jedinstven uvid u to kako se atmosferski otpor i solarna aktivnost ponašaju, i koliko smo ranjivi pred silama našeg Sunca.“