Kada je tajni nuklearni program Irana prije više od dvije decenije došao u fokus međunarodne pažnje, Teheran je insistirao da su njegove namjere miroljubive i da nema planove za razvoj oružja.
Tadašnji vrhovni vođa zemlje, ajatolah Ali Hamenei, otišao je čak toliko daleko da je izdao fetvu, odnosno pravno mišljenje prema islamskom pravu, kojom zabranjuje takvo oružje.
Međutim, njegova smrt od strane Sjedinjenih Američkih Država i Izraela prošlog mjeseca mogla bi otvoriti put najtvrđim frakcijama režima da preispitaju tu odluku. Javni diskurs u Iranu već ide u tom pravcu.
"Nuklearna fetva je mrtva. Mišljenje elite, kao i javno mišljenje, dramatično se promijenilo po ovom pitanju, što ne bi trebalo da čudi s obzirom na to da je Iran bombardovan dva puta tokom pregovora od strane dvije nuklearno naoružane države", rekao je Trita Parsi iz Quincy Instituta za odgovorno upravljanje državom za CNN.
Godinama je bivši vrhovni vođa odolijevao unutrašnjem pritisku da odobri izgradnju nuklearnog oružja, posebno nakon što se američki predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma između Irana i administracije Baracka Obame 2018. godine.
Suočen s rastućim neprijateljstvom SAD i Izraela, Hamenei se držao doktrine koju stručnjaci nazivaju „strateško strpljenje“. Dozvolio je Iranu da postepeno unapređuje svoj program obogaćivanja uranija, dovodeći materijal sve bliže nivou pogodnom za oružje, ali bez prelaska granice u stvarni razvoj bombe.
Modžtabina nuklearna pozicija nejasna
Pozivi za razvoj nuklearne bombe postali su glasniji nakon neviđene izraelske vojne operacije protiv Irana prošle godine, u kojoj je ubijeno nekoliko vojnih i nuklearnih lidera zemlje. Ti pozivi su dodatno porasli nakon Trumpove naredbe da se napadnu tri najvažnija iranska nuklearna postrojenja.
Čak i prije tih napada, Iranski korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) upozorio je da je Teheran spreman promijeniti svoj nuklearni stav.
"Preokret u iranskoj nuklearnoj doktrini i politici, uključujući odstupanje od dosadašnjih razmatranja, vjerovatan je i moguć“, rekao je Ahmad Haktalab, komandant IRGC-a zadužen za zaštitu nuklearnih objekata, 2024. godine.
Iran još uvijek nije javno promijenio svoju doktrinu. Međutim, posjeduje više od 400 kilograma visoko obogaćenog uranija. To bi bilo dovoljno za proizvodnju nekoliko nuklearnih oružja ako Hameneijev sin i novi vrhovni vođa Irana, Modžtaba, poništi očevu fetvu. Uranij je ključni energent za nuklearne elektrane, ali se može koristiti i za izradu bombe ako se obogati na visok nivo.
Modžtaba se i dalje skriva, što potiče spekulacije o njegovom fizičkom stanju i sposobnosti donošenja odluka, dok IRGC dodatno učvršćuje kontrolu nad zemljom.
Na pitanje da li će se iranska nuklearna politika promijeniti pod novim vodstvom, ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je za Al Jazeeru ovog mjeseca da nije siguran u „pravni ili politički stav“ novog lidera po pitanju nuklearnog oružja.
"Po mom razumijevanju, ne bi se trebalo značajno razlikovati od naših prethodnih politika, ali moramo sačekati dok ne saznamo njegove stavove“, dodao je.
Razlozi za suzdržanost nestaju
Modžtabino prvo navodno obraćanje kao lidera bilo je saopštenje koje je pročitao voditelj na državnoj televiziji. U njemu je obećao osvetu za smrt svog oca i drugih poginulih u ratu, ali nije spomenuo nuklearni program, ostavljajući prostor za nagađanja o sudbini iranske nuklearne doktrine.
Preostalo iransko rukovodstvo suočava se i s rastućim unutrašnjim pritiskom da promijeni nuklearnu politiku. Taj pritisak raste kako IRGC konsoliduje moć i ponovo postavlja tvrde, penzionisane komandante da vode mlađu, osvetoljubiviju generaciju boraca.
"Ušli smo u novu fazu“, rekao je tvrdi komentator Naser Torabi za državnu televiziju u emisiji emitovanoj ovog mjeseca. "Nakon ovog rata, Iran će biti prepoznat kao globalna supersila… Moramo poduzeti mjere da proizvedemo ili posjedujemo nuklearno oružje".
Čini se da iranski tvrdi krugovi i IRGC sada vide priliku da promijene dugogodišnju nuklearnu doktrinu, rekao je Sina Azodi, autor knjige "Iran i bomba: Sjedinjene Države, Iran i nuklearno pitanje“.
"Jedan od razloga zašto su bili suzdržani bio je strah od napada Izraela i SAD-a“, rekao je Azodi. „Ali u ovom trenutku, kada su ionako napadnuti, za njih više nema pravila.“
"Ovaj rat je suštinski promijenio sve jer zemlja trpi ogromne posljedice“, dodao je.
Može li rat dovesti do više nuklearnog oružja u svijetu?
Izgradnja nuklearnog oružja zavisi od poništavanja fetve, pristupa visoko obogaćenom uraniju i sposobnosti da se napravi funkcionalna bomba.
Pod pretpostavkom da iranski režim ima pristup svojim zalihama visoko obogaćenog uranija, mogao bi se odlučiti za izradu jednostavne nuklearne naprave umjesto sofisticiranog oružja koje se može isporučiti raketama, kaže Azodi.
Ovaj jednostavniji dizajn i dalje bi mogao proizvesti stvarnu nuklearnu eksploziju, uporedivu po razornoj moći s ranim nuklearnim oružjem. Međutim, bio bi manje efikasan i znatno manje koristan u vojne svrhe.
Njegova glavna vrijednost bila bi politička: demonstracija nuklearne sposobnosti i određeni nivo odvraćanja, smatraju stručnjaci.
Ali bez obzira radi li se o potencijalnoj izradi takozvane „prljave bombe“ ili sofisticiranijeg nuklearnog oružja, odvraćanje nije zagarantovano.
"Iran ne može koristiti svoje nuklearne snage da prijeti SAD. Njegove rakete ne mogu dosegnuti SAD, a čak i da mogu, sa 50 nuklearnih bojevih glava ne možete odvratiti zemlju koja ima 5.000 nuklearnih oružja“, rekao je Azodi.
On ističe da se iranska politika odvraćanja kroz decenije uglavnom fokusirala na Irak, Izrael i u novije vrijeme Saudijsku Arabiju. Ako bi Iran krenuo u razvoj vlastitog oružja, kaže da bi Rijad vjerovatno bio sljedeći regionalni kandidat za nuklearnu bombu.
De facto lider Saudijske Arabije to je jasno rekao još prije osam godina.
Još 2018. godine, saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman bio je jasan: „Bez sumnje, ako Iran razvije nuklearnu bombu, mi ćemo učiniti isto što je prije moguće", piše CNN.