NASA je astronautima koji se trenutno nalaze na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) naredila da se pripreme za moguću evakuaciju zbog curenja zraka. Stanica, kako navode stručnjaci, već pokazuje znakove starenja i istrošenosti.
Više od dvije decenije na visini od oko 400 kilometara iznad Zemlje, ISS predstavlja najveću strukturu koju je čovječanstvo ikada izgradilo u svemiru. Od 2. novembra 2000. godine stanica je stalno nastanjena i služi kao laboratorij, dom i radno mjesto za astronaute iz cijelog svijeta.
Nastanak u doba rivalstva i saradnje
Priča o ISS-u počinje u periodu Hladnog rata, kada su SAD i Sovjetski Savez razvijali odvojene svemirske programe. SAD je 1980-ih pokrenuo projekat svemirske stanice “Freedom”, dok je SSSR imao svoje stanice poput “Mir”.
Nakon pada Berlinskog zida 1989. godine dolazi do promjene, umjesto rivalstva, počinje saradnja. 1993. SAD poziva Rusiju da se uključi u projekat, čime nastaje osnova današnje Međunarodne svemirske stanice.
Izgradnja u orbiti – “svemirska slagalica”
ISS je težak više od 400 tona i veličine je nogometnog terena, pa nije mogao biti lansiran odjednom. Umjesto toga, građen je modularno, dio po dio, direktno u orbiti.
Prvi modul “Zarja” lansiran je 1998. godine, a ubrzo nakon njega američki modul “Unity”. Njihovim spajanjem nastala je prva jezgra ISS-a. U narednim godinama deseci misija donijeli su nove module, solarne panele i opremu, a astronauti su obavili više od 260 svemirskih šetnji.
Stalno ljudsko prisustvo u svemiru
Od novembra 2000. godine, kada je stigla prva posada, ISS nema nijedan trenutak bez ljudi. Posadu su činili američki i ruski astronauti, a njihov dolazak označio je početak kontinuiranog života u orbiti.
Prvi dani bili su teški, posada je morala “oživjeti” stanicu, pokrenuti sisteme za život i riješiti brojne tehničke probleme u uslovima bestežinskog stanja.
Nauka iznad Zemlje
Danas je ISS napredna naučna laboratorija u kojoj se provode stotine eksperimenata iz medicine, biologije, fizike i astronomije. Do sada je izvedeno više od 4000 eksperimenata koji su dali značajan doprinos nauci.
Kada ISS odlazi u penziju?
Prema trenutnim planovima, Međunarodna svemirska stanica će raditi do 2030. godine. Nakon toga slijedi kontrolisano spuštanje u atmosferu, a njeni ostaci će pasti u udaljeni dio Tihog okeana poznat kao “Točka Nemo”.
Njen kraj označit će završetak jedne ere, ali i početak nove – razvoja komercijalnih svemirskih stanica koje već planiraju privatne kompanije.
NASA je astronautima koji se trenutno nalaze na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) naredila da se pripreme za moguću evakuaciju zbog curenja zraka. Stanica, kako navode stručnjaci, već pokazuje znakove starenja i istrošenosti.
Više od dvije decenije na visini od oko 400 kilometara iznad Zemlje, ISS predstavlja najveću strukturu koju je čovječanstvo ikada izgradilo u svemiru. Od 2. novembra 2000. godine stanica je stalno nastanjena i služi kao laboratorij, dom i radno mjesto za astronaute iz cijelog svijeta.
Nastanak u doba rivalstva i saradnje
Priča o ISS-u počinje u periodu Hladnog rata, kada su SAD i Sovjetski Savez razvijali odvojene svemirske programe. SAD je 1980-ih pokrenuo projekat svemirske stanice “Freedom”, dok je SSSR imao svoje stanice poput “Mir”.
Nakon pada Berlinskog zida 1989. godine dolazi do promjene, umjesto rivalstva, počinje saradnja. 1993. SAD poziva Rusiju da se uključi u projekat, čime nastaje osnova današnje Međunarodne svemirske stanice.
Izgradnja u orbiti – “svemirska slagalica”
ISS je težak više od 400 tona i veličine je nogometnog terena, pa nije mogao biti lansiran odjednom. Umjesto toga, građen je modularno, dio po dio, direktno u orbiti.
Prvi modul “Zarja” lansiran je 1998. godine, a ubrzo nakon njega američki modul “Unity”. Njihovim spajanjem nastala je prva jezgra ISS-a. U narednim godinama deseci misija donijeli su nove module, solarne panele i opremu, a astronauti su obavili više od 260 svemirskih šetnji.
Stalno ljudsko prisustvo u svemiru
Od novembra 2000. godine, kada je stigla prva posada, ISS nema nijedan trenutak bez ljudi. Posadu su činili američki i ruski astronauti, a njihov dolazak označio je početak kontinuiranog života u orbiti.
Prvi dani bili su teški, posada je morala “oživjeti” stanicu, pokrenuti sisteme za život i riješiti brojne tehničke probleme u uslovima bestežinskog stanja.
Nauka iznad Zemlje
Danas je ISS napredna naučna laboratorija u kojoj se provode stotine eksperimenata iz medicine, biologije, fizike i astronomije. Do sada je izvedeno više od 4000 eksperimenata koji su dali značajan doprinos nauci.
Kada ISS odlazi u penziju?
Prema trenutnim planovima, Međunarodna svemirska stanica će raditi do 2030. godine. Nakon toga slijedi kontrolisano spuštanje u atmosferu, a njeni ostaci će pasti u udaljeni dio Tihog okeana poznat kao “Točka Nemo”.
Njen kraj označit će završetak jedne ere, ali i početak nove, razvoja komercijalnih svemirskih stanica koje već planiraju privatne kompanije.