Naučnici su identifikovali potpuno novu, do sada nepoznatu vrstu koale koja je prije 28.000 godina živjela u zapadnim dijelovima Australije. Iako su njeni fosili pronađeni prije više od jednog vijeka, istraživači su ih sve do sada pogrešno svrstavali pod savremene koale.
Preokret u istraživanju dogodio se kada je Muzej Zapadne Australije dobio na poklon savršeno očuvanu lobanju pronađenu u pećini Mundayne. Speleolozi i biolozi su odmah uočili neobičnu anatomsku karakteristiku: duboke brazde na gornjoj vilici, odmah ispod očiju, kakve savremene koale nemaju.
Koala sa brazdastom vilicom
Nova vrsta dobila je ime Phascolarctos sulcomaxilliaris (u prevodu: koala sa brazdastom vilicom). Naučnici vjeruju da su ove brazde služile kao oslonac za snažne mišiće lica, što joj je vjerovatno omogućavalo da žvaće znatno tvrđe biljke ili je pak imala drastično istančanije čulo mirisa u odnosu na današnje rođake.
Bila je vitkija i brža?
Pored specifične glave, analiza kostiju udova pokazala je da je ova drevna koala imala duže i tanje noge. To sugeriše da je bila "sportski" građena i vitkija, za razliku od današnjih, prilično zdepastih koala koje poznajemo sa istoka kontinenta.
Klimatske promjene kao uzrok izumiranja
Istraživanje objavljeno u časopisu Royal Society Open Science otkrilo je i tužan razlog njenog nestanka. Prije oko 28.000 godina, klima u Australiji postala je ekstremno suva i hladna. Šume eukaliptusa, koje su jedini izvor hrane za ove životinje, bukvalno su iščezle, smanjivši se na svega pet odsto prvobitne teritorije. Bez hrane i staništa, "vitka koala" nije uspjela da preživi.
Tajne muzejskih zbirki
Ovo otkriće je dokaz da muzejske zbirke širom svijeta kriju još mnogo tajni.
"Decenijama smo mislili da je to jedna ista životinja, jer smo imali samo fragmente zuba. Tek kada smo dobili cijelu lobanju, shvatili smo da gledamo u potpuno drugu vrstu", izjavio je vođa tima Kenny Travouillon.
Australija je nekada bila dom za najmanje četiri različite vrste koala, uključujući i džinovsku verziju koja je bila duplo veća od današnjih.
Ovo otkriće baca novo svjetlo na to kako su se ove životinje prilagođavale, ili gubile bitku, sa dramatičnim promjenama na planeti.