Dok Velika Britanija i Francuska otvoreno razmatraju slanje kopnenih snaga u Ukrajina, Njemačka zauzima znatno oprezniji stav, upozoravajući na rizik šireg sukoba i mogućnost globalne eskalacije.
Njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da bi se Bundeswehr mogao angažirati isključivo na teritoriji NATO-a, u zemljama koje graniče s Ukrajinom, ali ne i unutar same zemlje. Takav angažman, prema njegovim riječima, bio bi moguć tek nakon postizanja primirja i isključivo u svrhu nadzora prekida vatre.
„Učestvovat ćemo u nadzoru primirja i jačanju sigurnosti Ukrajine, što bi moglo uključivati raspoređivanje naših snaga u susjednim NATO zemljama“, poručio je Merz, jasno naglašavajući da njemačke trupe neće ulaziti u Ukrajinu, za razliku od planova koje razmatraju London i Pariz.
Ovakva suzdržanost izazvala je pažnju jer dolazi od kancelara koji je ranije najavljivao povratak Njemačke u ulogu vodeće sigurnosne sile Evrope. Pod Merzovim vodstvom Berlin je značajno povećao vojna izdvajanja i započeo izgradnju, kako je ranije rečeno, „najjače konvencionalne vojske na evropskom kontinentu“.
Međutim, ključni razlozi opreza leže u unutrašnjopolitičkim i ustavnim ograničenjima. Svako slanje njemačkih vojnika u inostranstvo mora dobiti saglasnost Bundestaga, a vladajuća većina je krhka. U takvim okolnostima, čak i raspoređivanje snaga u susjedne zemlje nosi politički rizik, dok bi slanje vojnika direktno u Ukrajinu gotovo sigurno bilo odbijeno.
Dodatnu kočnicu predstavlja stav koalicionog partnera, SPD-a, koji tradicionalno zagovara oprez prema potezima koji bi mogli dodatno provocirati Rusijau. Slične rezerve postoje i unutar Merzove CDU, gdje dio zastupnika strahuje od direktne konfrontacije s Moskvom.
Zbog toga se kao realnija opcija sve češće spominje raspoređivanje njemačkih snaga u NATO-ove susjedne zemlje poput Poljske, što bi, prema procjenama, imalo veće šanse da dobije podršku u Bundestagu.
Uz sve to, u Berlinu vlada skepticizam prema uspjehu aktuelnog američkog mirovnog plana za Ukrajinu. Evropski lideri, predvođeni Britanijom i Francuskom, sve otvorenije sumnjaju da ruski predsjednik Vladimir Putin pregovara u dobroj vjeri, dok se dio očekivanja i dalje polaže u odlučnije poteze predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, kroz nove sankcije i dodatnu vojnu podršku Kijevu.