Ne po prvi put, evropske prijestolnice obuzima strah da će ruski predsjednik Vladimir Putin vješto razbiti transatlantski savez i istovremeno dobiti sve što želi u Ukrajini.
Uoči iznenada najavljenog samita u Aljasci u petak između Putina i američkog predsjednika Donalda Trumpa, jedan evropski diplomata, koji je želio ostati anoniman jer nije ovlašten govoriti javno, rekao je za CNN:
“Prijeti nam opasnost da postanemo fusnota u historiji.”
Djelimično, evropski strah proizlazi iz činjenice koliko se malo zna o tome šta je Kremlj predložio kako bi se zaustavila borba u Ukrajini. Putin nije iznio nikakve detalje. Američki izaslanik Steve Witkoff nije rekao ništa nakon svog sastanka s ruskim liderom prošle srijede.
Trump je, nakon što je Witkoff napustio Moskvu, rekao:
“Vrlo je komplikovano. Nešto ćemo vratiti, nešto ćemo zamijeniti. Bit će malo razmjene teritorija, na korist obje strane.”
Evropljani strahuju da je “na korist obje strane” vrlo malo vjerovatan ishod. Nema nikakvih naznaka da je Putin popustio u svojim maksimalističkim zahtjevima – bilo teritorijalno, bilo u pogledu da Ukrajina ostane ranjiva na ruske napade, bez sigurnosnih garancija i s ograničenjima u veličini i sposobnostima svoje vojske.
“U Parizu, Berlinu ili Londonu nema osjećaja da ovoj američkoj administraciji išta znači otimanje tuđe teritorije, a Evropljani to smatraju duboko uznemirujućim”, rekao je diplomata.
Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i EU bile su primorane da u zajedničkoj izjavi u subotu kažu:
“Ostajemo posvećeni principu da se međunarodne granice ne smiju mijenjati silom.”
Izjavu su potpisale i Poljska i Finska.
Veliki dio dana proveli su uvjeravajući američkog potpredsjednika JD Vancea, koji se spremao na odmor u Velikoj Britaniji, te pokušavajući dobiti jasnoću o tome šta će se pregovarati.
Institut za proučavanje rata (ISW), think-tank iz Washingtona, navodi da je “Trumpova administracija od 6. augusta na četiri različita načina opisala navodne Putinove zahtjeve za prekid vatre u Ukrajini”.
Jedna stvar zajednička svim verzijama: Putin će tražiti da se ukrajinske snage povuku iz svih dijelova Donjecke oblasti koje još drže. To bi uključivalo značajne gradove: Slovjansk, Kramatorsk i Kostjantinivku.
“Prihvatanje takvog zahtjeva prisililo bi Ukrajinu da napusti svoj ‘pojas tvrđava’, glavnu utvrđenu liniju odbrane u Donjeckoj oblasti od 2014.”, navodi ISW, što bi izložilo Ukrajinu daljnjoj agresiji.
Mick Ryan, koji prati rat u Ukrajini na svom blogu Futura Doctrina, rekao je u nedjelju:
“Ukrajina, više nego iko drugi, razumije da bi ustupljena teritorija bila korištena kao odskočna daska za buduću rusku agresiju.”
Paralele s Minhenskim sporazumom između britanskog premijera Nevilla Chamberlaina i Adolfa Hitlera iz 1938. su upečatljive. Čak i nakon što su nacisti izvršili invaziju na Čehoslovačku, Chamberlain je rekao da ga je Hitler uvjerio:
“Ovo je posljednji teritorijalni zahtjev koji imam u Evropi.”
Ne zna se hoće li Putin i dalje insistirati da Rusiji bude ustupljena kontrola nad još dvije ukrajinske oblasti – Hersonom i Zaporižjom – čiji su glavni gradovi još u ukrajinskim rukama. Ili bi prihvatio zamrzavanje sukoba duž trenutnih linija fronta u tim oblastima, od kojih dio prolazi kroz otvorena polja i teško ga je nadzirati.
Također je nejasno hoće li Putin zahtijevati da Ukrajina prizna ruski suverenitet nad Krimom – i ako hoće, šta bi mogao ponuditi zauzvrat. Zelenski je već istaknuo da ukrajinski ustav zabranjuje odricanje od bilo kojeg dijela teritorije.
Pitanje je i redoslijeda događaja, pri čemu Evropljani prekid vatre smatraju preduslovom za bilo kakav razgovor o teritoriji.
“Trenutna linija dodira trebala bi biti početna tačka pregovora”, rekli su evropski lideri u subotu.
Još jedna nepoznanica: hoće li Kremlj pristati na neku vrstu evropske “snage za garanciju” koja bi osigurala prekid vatre. Svi dosadašnji signali ukazuju da neće dopustiti da bilo koja članica NATO-a učestvuje u takvoj misiji.
Evropski lideri su u subotu poručili da moraju postojati:
“Snažne i vjerodostojne sigurnosne garancije koje omogućavaju Ukrajini da efikasno brani svoj suverenitet i teritorijalni integritet.”
No iskustvo sugerira da bi Evropljani mogli govoriti u prazno, uprkos svim naporima da udovolje i umire Trumpa.
Rym Momtaz iz Carnegie Endowment for International Peace kaže:
“Od njegove inauguracije u januaru, Evropljani su kupili neograničene karte za vožnju Trumpovim ‘roller coasterom’. Ukrcali su se, vezali pojaseve, redovno vrištali od straha, ali nisu sišli.”
Oni sada plaćaju cijenu jer nisu razvili strateški identitet neovisan o američkoj “pregači”, na što francuski predsjednik Emmanuel Macron poziva već osam godina.
Koliko god željeli podržati i zaštititi Ukrajinu, Evropljani su svedeni na to da mole – i nagađaju šta bi moglo biti odlučeno bez njih.
Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas, koja u ponedjeljak saziva sastanak ministara vanjskih poslova EU kako bi razgovarali o “ruskoj agresiji na Ukrajinu”, rekla je u nedjelju:
“Bilo koji dogovor između SAD-a i Rusije mora uključivati Ukrajinu i EU, jer se radi o sigurnosti Ukrajine i cijele Evrope.”
Njemački kancelar Friedrich Merz iznio je isti stav u intervjuu u nedjelju:
“Ne možemo prihvatiti da se teritorijalna pitanja između Rusije i Amerike raspravljaju ili čak odlučuju preko glava Evropljana i Ukrajinaca. Pretpostavljam da američka vlada to vidi na isti način.”
Za Ryana, bivšeg australskog generala koji sada prati sukob, evropska situacija je mnogo opasnija nego što bi trebala biti, jer – kako kaže – SAD same nemaju strategiju za Ukrajinu.
“Postoje samo bijes, impulsi, objave na društvenim mrežama, višestruka mijenjanja pravca i osnovna Trumpova želja da osvoji Nobelovu nagradu za mir.”