Sjeverni ledeni okean dostiže rekordne temperature, smanjujući ključne platforme morskog leda koje medvjedi koriste za lov na foke, što dovodi do izolacije, nestašice hrane i, u konačnici, gladovanja…
Nova studija otkriva da klimatske promjene pokreću genetske promjene kod polarnih medvjeda u sjevernom Atlantiku. Prema istraživanju koje prenosi Daily Mail, naučnici su otkrili snažnu vezu između porasta temperature na jugoistoku Grenlanda i promjena u DNK polarnih medvjeda.
Ove genetske promjene potencijalno im omogućavaju bolje prilagođavanje višim temperaturama uzrokovanim globalnim zagrijavanjem. Iako to pruža tračak nade, stručnjaci upozoravaju da je borba za njihov opstanak daleko od završene.
Autorica studije, Alis Goden, naučnica za okoliš s Univerziteta East Anglia, izjavila je da ovo otkriće nudi određenu „nadu“ za polarne medvjede, ali je naglasila da se napori za ograničavanje globalnog porasta temperature moraju nastaviti.
„I dalje moramo činiti sve što je u našoj moći kako bismo smanjili globalne emisije ugljika i usporili porast temperature“, rekla je.
Uprkos ovim znakovima prilagođavanja, prognoze ostaju sumorne. Naučnici procjenjuju da će više od dvije trećine polarnih medvjeda izumrijeti do 2050. godine, a potpuno izumiranje predviđa se do kraja ovog stoljeća. Sjeverni ledeni okean dostiže rekordne temperature, smanjujući ključne platforme morskog leda koje medvjedi koriste za lov na foke, što dovodi do izolacije, nestašice hrane i, u konačnici, gladovanja.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Mobile DNA, analiziralo je uzorke krvi polarnih medvjeda s dvije lokacije na Grenlandu, jedne na hladnijem sjeveroistoku i druge na znatno toplijem jugoistoku.
Cilj je bio uporediti aktivnost takozvanih „pokretnih gena“, DNK sekvenci koje se mogu premještati s jedne lokacije u genomu na drugu. Ovo kretanje može mijenjati funkciju gena, uključivati ih ili isključivati, što dovodi do promjena u osobinama organizma.
„Pokretni geni su molekule RNK koje se neprestano kopiraju i slobodno kreću genomom. Vjerovatnije je da će to činiti kada je životinja pod stresom, u ovom slučaju zbog vrućine ili gladi“, objasnila je Goden. Iako postoji rizik od štetnih mutacija, vjerovatno je da bi ćelije takve greške ispravile prije nego što se prenesu na buduće generacije.
Kako se medvjedi prilagođavaju?
Kao što se i očekivalo, aktivnost pokretnih gena bila je znatno veća kod medvjeda u toplijem jugoistočnom području. Čini se da se ova populacija prirodno prilagođava preživljavanju u sve izazovnijim uslovima, gdje su temperature više, a ledeni pokrivač fragmentiran.
Utvrđeno je da se geni povezani sa stresom od vrućine, starenjem i metabolizmom ponašaju drugačije u jugoistočnoj populaciji. Promjene su također pronađene u ekspresiji gena povezanih s preradom masti, što je ključno za sisare kada je hrana oskudna. To bi moglo značiti da se jugoistočni medvjedi polako prilagođavaju ishrani koja više uključuje biljke dostupne u toplijim krajevima, za razliku od ishrane sjevernih populacija koja se gotovo isključivo temelji na masnim fokama.
Gubitak leda zbog klimatskih promjena jednako utiče na sposobnost polarnih medvjeda da se hrane i prežive. Medvjedima su neophodne ledene platforme kako bi došli do svog glavnog plijena, prstenastih i bradatih foka.
Arktički morski led se ljeti smanjuje, a zimi ponovo stvara. Međutim, Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta, što znači da se ljeti led topi u većoj mjeri i postaje tanji.
U kasnu jesen i zimu majke s mladuncima borave u brlozima na kopnu ili ledu. U proljeće izlaze s mladima kako bi lovile foke s plutajućih santi. Jednostavno rečeno, ako nema dovoljno morskog leda, foke nemaju gdje da se odmaraju, a medvjedi ne mogu loviti.
Sve u svemu, studija pruža dodatne dokaze da se različite grupe medvjeda genetski mijenjaju različitim brzinama, što je očito povezano s njihovim specifičnim okolišem. Razumijevanje ovih promjena ključno je za usmjeravanje budućih napora u očuvanju i utvrđivanje koje su populacije najugroženije.