Izložbe Milomira Kovačevića Strašnog uvijek su prvorazredni i kulturni i emotivni događaja u Sarajevu. Neumorni hroničar ovjekovječio je neke od najljepših, najznačajnijih ali i najtežih momenata glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Strašni, koji je sušta suprotnost svom nadimku - blag, diskretan i sa vječitim osmijehom na licu, sada najavljuje novu izložbu. Naime, 28. februara u galeriji Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu bit će otvorena nova izložba - "Vatrogasci u ratnom Sarajevu".
U razgovoru za Raport Strašni je otkrio šta ga to gura i inspiriše da radi izložbu za izložbom, šta ga to sve više vuče nazad u Sarajevo, šta novo priprema...
Tražeći po negativima sve te trenutke sam ponovo preživljavao...
Da krenemo od izložbe najavljene za 28. februar "Vatrogasci u ratnom Sarajevu". Nije baš uobičajeno da se umjetnici bave vatrogascima. Predstavite nam izložbu?
Već odavno sam želio nešto napraviti o vatrogascima u ratu, samom gradu u plamenu a i fotografima koji su to bilježili. U ratu sam često bio na istom mjestu gdje i oni pa znam kako su i u kojim uslovima radili, često rizikujući svoje živote.
Vrlo često samo u tenama, džemperima, bez adekvatne opreme, ali nisu posustajali. Nekada sam u ratu snimio veliku grupnu fotografiju Profesionalne vatrogasne brigade, pa mi je bila želja da ih pronađem i da vidim gdje su danas...
Kakve inače imate emocije kad se približava neka izložba?
Trenutno sam na putu, pa miruju emocije. Međutim tražeći po negativima sve te trenutke kao da sam ponovo preživljavao...
Veoma ste aktivni i produktivni, što nije baš uvijek svojstveno umjetnicima. Šta Vas pokreće i inspiriše?
Jesam, i više nego aktivan, ali to je jače od mene. Želja mi je da se dosta tih važnih događaja iz mog života i života grada sačuvaju od zaborava. A u ovom slučaju da se makar na neki način oda počast tim hrabrim ljudima, kojih se slabo ko sjeća a mislim da ni statusno nisu dobro prošli.
Obično se kaže Strašni živi na relaciji Pariz - Sarajevo, ali Vas kao da sve više vuče na ovu stranu?
Činjenica je da sam u zadnje vrijeme sve češće u Sarajevu i to uvijek sa novim projektima, što me jako veseli. Naravno tome je doprinijela i Općina Centar koja mi je dodijelila mali studio na korištenje, za sada na tri godine, pa ne moram više svaki put tražiti smještaj i ostavljati stvari kojekuda.
Sada imam svoj kutak ponovo tako da je zadovoljstvo ostajati duže u gradu i stvarati.
Kao da biraš koje ti je dijete najdraže
Vaša arhiva fotografija prava je riznica. Znate li uopće koliko fotografija ste napravili i koliko ih sada imate na razne načine pohranjene?
Moja arhiva je relativno velika, ali nažalost dosta toga je i stradalo. Trudim se da to malo ozbiljnije arhiviram, ali to je veliki posao. A da baš imam neku pomoć i da to koga zanima to je upitno. Samo se ljudi javljaju kao da sam javni servis...
Šta naredno nakon "Vatrogasaca u Sarajevu" spremate?
Ide odmah 13. izložba u saradnji Muzejom ratnog djetinjstva o Romima u galeriji Manifesto, pa 2. aprila izložba u Francuskom institutu povodom 200. godišnjice pronalaska fotografije. Potom krajem aprila u Umjetničkoj galeriji o kulturi u ratu, a kasnije ljeto će biti burno, ali sve je van BiH...
Imate li ti najdražu fotografiju ili više njih koje ste snimili?
Sve su mi najdraže, to ti je kao da biraš koje ti je dijete najdraže.