Porodice Iranaca koje je režim ubio tokom protekle sedmice tokom represije nad antivladinim protestima, izjavile su za Guardian da su očajne nakon što su saznale za smrt svojih rođaka.
Prema američkoj novinskoj agenciji Human Rights Activists, do sada je ubijeno više od 2.500 ljudi, ali se očekuje da će broj žrtava znatno porasti kako režim ublažava komunikacijsku blokadu uvedenu od 8. januara.
Iran ima jednu od najvećih dijaspora na svijetu, od kojih su mnogi pobjegli iz zemlje nakon iranske revolucije 1979. godine, a najmanje pola miliona živi u Evropi. Ali s obzirom na to da je internet zatvoren, rođaci iz inostranstva sporo otkrivaju sudbinu članova porodice u Iranu.
Hali Norei, 40, kaže da je pala na koljena kada je primila poziv u kojem su joj rekli da je njena 23-godišnja nećakinja, Robina Aminian, ubijena hicem u glavu s leđa nakon što se pridružila univerzitetskim prijateljima na protestu u Teheranu 8. januara. Vijest je stigla tek nakon što su rođaci u Iranu otputovali na iračku granicu kako bi dobili dovoljno internet veze da bi mogli pozivati inostranstvo.
„Ovo je tragedija za moju porodicu“, kaže Norei. „Ne znam šta mogu učiniti za njih, ali želim biti Robinin glas i ne želim da ovaj režim ušutka glasove naše djece.“
Norei kaže da je njena porodica u Iranu otputovala u Teheran kako bi identificirala Robinu i vidjela „stotine tijela upucanih i ubijenih mladih ljudi“. Kaže da su potom bili prisiljeni da krišom odnesu Robinino tijelo nakon što su vlasti odbile dozvolu da ga odnesu kući.
„Amene [Robinina majka], koja je jedna od najhrabrijih članica naše porodice, glasno je plakala, ali je bila odlučna da dovede svoju bebu kući“, kaže Norei.
„Podigla ju je u naručje i bila prisiljena ukrasti tijelo vlastitog djeteta; vozila se kući s njom u krilu.“
Ali nakon odlaska, Robininu porodicu su kući pratile snage sigurnosti, koje su ostale stacionirane ispred njihove kuće. Nakon što su obišli nekoliko džamija, porodica kaže da im je uskraćena sahrana i da su „prisiljeni da je sahrane pored puta, sami kopajući zemlju kako bi sahranili svoje dijete“, kaže Norei.
Norein suprug, Nezar Minoei, kaže: „Naša Robina je bila puna energije i snova. Bila je puna ljubavi. Svaki put kada bi se vratila sa univerziteta, ušunjala bi se u krevet svojih roditelja i spavala duže. Bila je beba u porodici.“
„Željela je otputovati u Milano i steći master studije modnog dizajna. Željela je da svoju kulturu svijetu predstavi na jedinstven način, poput perzijskih, kurdskih, balučijskih dizajna. Uvijek sam govorio svojoj ženi: 'Robina će biti veoma poznata.'“
Nekoliko Iranaca koji žive u inostranstvu rekli su za Guardian da gotovo svaka osoba koju poznaju protestuje na ulicama i da su zabrinuti da li su još živi.
Sara Rasuli, 39, pobjegla je iz Irana nakon protesta "Žene, život, sloboda" 2022. godine i sada je izbjeglica u Njemačkoj. Nakon što je konačno razgovarala sa svojom porodicom koja je još uvijek u Iranu, kaže da je otkrila da je njen rođak Ebrahim Yousefi, 42-godišnji Kurd, otac troje djece, ubijen nakon što su ga upucale snage sigurnosti.
Nekoliko sati prije nego što je prisustvovao protestu, Yousefi je objavio poruku na svojim društvenim mrežama u kojoj je rekao: „Mi sami nikada nismo imali sreće, niti su naša djeca... Odrastali smo uz rat i glad, naša djeca uz sankcije, nestanke struje, nestašicu vode i zagađenje... Bože, na kraju, šta će biti s našom djecom.“
Rasuli kaže da je vijest o njegovoj smrti primila kada su je rođaci kontaktirali nakon putovanja na iračku granicu.
„Moj rođak je izašao da se bori za slobodu i prava svog naroda. Bio je ljubazan i jednostavno najljubaznija osoba koju biste sreli. Ekonomija se toliko pogoršala da je čak i kupovina mesa postala luksuz“, kaže Rasuli, koji dodaje da je još jedan rođak ranjen, a drugi uhapšen na protestu.
„Posljednje što znam je da su dvojica mojih rođaka otišla po Yousefijevo tijelo. Ne samo da su spriječeni da preuzmu tijelo, već su oboje i uhapšeni. Nemamo novosti o bilo čemu drugom što se dešava članovima moje porodice zbog nestanka struje.“
„Cijeli svijet treba znati šta se dešava s djecom Irana, posebno s Kurdima“, kaže ona.
Još jedan Iranac koji živi u Kanadi, Akbar Sarbaz (36), svjetski prvak u bodibildingu, nije mogao vjerovati kada je saznao da je njegov idol, trener i prijatelj više od 15 godina, Mahdi (Masoud) Zatparvar, ubijen iz vatrenog oružja na protestu 9. januara.
Sarbaz kaže da je Zatparvar, dvostruki prvak u bodibildingu i trener, također podijelio objavu na Instagramu samo nekoliko sati prije smrti, rekavši: „Samo želim svoja prava. Glas koji je u meni utišan više od 40 godina mora vrištati.“
„Oduzeli ste nam mladost, nade, snove“, kaže on. „Ovdje sam da se sutra ne bih pogledao u ogledalo i rekao da nemam vene, da nemam časti... Platiću bilo šta za to.“
Siavash Shirzad, na kojeg su snage sigurnosti pucale nakon što se pridružio drugim demonstrantima koji su plesali oko vatre uz kurdske pjesme
„Samo nekoliko sati prije nego što je ubijen“, kaže Sarbaz, „zamolio me je da podijelim ovu objavu na Instagramu i budem glas protestnog naroda Irana. Bio je neustrašiv i najljubazniji.“
„Također je vodio dvije dobrotvorne organizacije. Ne mogu vjerovati da ga više neću vidjeti. Još sam u šoku“, kaže Sarbaz. „Želio se boriti za prava i slobodu naših sunarodnjaka i uprkos represijama, pridružio se ostalima na ulicama. Bio je najhrabriji.“
„Imali smo divne uspomene zajedno, a moja omiljena je trenutak kada mi je stavio zlatnu medalju oko vrata. Ne mogu vjerovati i ne želim vjerovati da ga više nema.“
Siavashu Shirzadu, 38-godišnjem ocu jednog djeteta, porodica je rekla da se ne pridruži protestima na teheranskom trgu Punak 8. januara zbog opasnosti. U utorak, jedan od njegovih rođaka koji živi u SAD kaže da je saznao da se Shirzad pridružio grupi demonstranata koji su se okupili oko vatre i plesali uz kurdske pjesme. Na njih su pucale snage sigurnosti.
Shirzad je još bio živ kada je prevezen u teheransku bolnicu al-Ghadir, ali je bila prepuna ranjenih demonstranata, pa je umjesto toga prevezen u bolnicu Rasoul Akram. Osoblje bolnice je pozvalo njegovu porodicu oko 4 sata ujutro 9. januara da im kaže: „Vaš sin je živ, molim vas dođite.“ Ali dok su stigli, on je već bio mrtav.
Širzadovo tijelo bilo je među stotinama tijela u centru za sudsku medicinu Kahrizak u Teheranu, a video prikazuje uznemirene porodice kako traže voljene među vrećama za tijela na podu. Njegov rođak kaže da mu je rečeno da su sva tijela numerisana i da je Širzadov broj 12.647. „Moja porodica je bila prisiljena platiti veliku svotu novca samo da bi im se pokazalo njegovo tijelo u mrtvačnici“, kaže on.
Njegov rođak kaže da porodici nije dozvoljeno da preuzmu tijelo na sahranu osim ako ne održe ceremoniju privatnom i da im je rečeno: „U suprotnom, mi ćemo ga sami sahraniti, na mjestu gdje postoji 12.000 masovnih grobnica. Onda će nestati među tijelima i nikada ga nećete pronaći.“
Zatim su ih pratila vojna vozila i upozorili: „Ako se vikne i jedan jedini slogan, vratit ćemo tijelo.“