Arheološka istraživanja u Gomolavi u Srbiji otkrila su potresne dokaze o kolektivnom nasilju koje se dogodilo prije otprilike 2.800 godina. Prema novim naučnim nalazima, deseci žena i djece bili su sistematski okupljeni, a potom usmrćeni udarcima tupim predmetima i ubodima, u događaju koji stručnjaci opisuju kao namjerno, brutalno i efikasno smaknuće.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Human Behaviour, a studiju su proveli timovi sa University of Edinburgh, University College Dublin i University of Copenhagen.
Više od 77 žrtava, većinom žena i djece
Iskopavanja masovne grobnice u Gomolavi, koja datira iz 9. stoljeća prije nove ere, otkrila su posmrtne ostatke više od 77 osoba iz željeznog doba. Većinu žrtava činile su žene i djeca. Analiza pokazuje da je od ukupno 77 identificiranih osoba njih 40 bilo u dobi između jedne i 12 godina, dok je 12 bilo adolescenata. Ukupno su pronađene 24 odrasle osobe, od kojih je čak 87 posto bilo ženskog spola. Jedina pronađena beba bila je muškog spola.
Detaljna analiza povreda otkrila je „opsežne dokaze namjerne, nasilne i često smrtonosne traume, ponajviše u predjelu glave“. Povrede su, prema istraživačima, nastale u bliskom kontaktu, posebno djelovanjem tupe sile, što upućuje na moguće korištenje oružja poput buzdovana, ratnih čekića ili projektila, uključujući praćke.
U većini slučajeva napadač i žrtva nisu bili u direktnom, licem u lice sukobu, a položaj povreda sugerira da su neki napadači možda bili na konjima. Ipak, pronađeni su i dokazi odbrambenih povreda, što ukazuje na to da su se pojedine žrtve pokušale braniti.
„Sveukupno gledano, obrazac ukazuje na teško nasilje koje je bilo brutalno, namjerno i efikasno“, navodi se u studiji.
Žrtve nisu bile međusobno povezane
Genetska analiza posmrtnih ostataka pokazala je da je vrlo malo žrtava bilo u međusobnom srodstvu. Uz to, utvrđene su razlike u ishrani, što sugerira da su mnogi od njih odrasli u različitim područjima. Ovi podaci dodatno podržavaju tezu da je riječ o ciljanoj akciji velikih razmjera, a ne o nasilju unutar jedne porodične ili lokalne grupe.
Istraživači navode da se masakr dogodio u periodu nestabilnosti, kada su zajednice postajale manje pokretne i počele stvarati nova, ograđena naselja. Prema njihovim zaključcima, rana kolektivna nasilja ovog tipa najvjerovatnije su bila rezultat ciljanih ubistava u sklopu sistemskog i opsežnog sukoba u koji su bila uvučena brojna naselja.
Pažljivo pripremljen ukop i simbolika moći
Za razliku od drugih masovnih grobnica iz istog perioda, nalazište u Gomolavi pokazuje da je u pripremu grobnog prostora uložen značajan trud i vrijeme. Pojedinci su pokopani zajedno sa svojim ličnim predmetima, uključujući nakit, a grobnica se nalazila na zaštićenoj lokaciji. Pronađeni su i bronzani ukrasi, keramičke posude za piće te kosti do 100 životinja.
Analiza je pokazala da su žrtve pokopane ubrzo nakon smrti, što upućuje na zaključak da su ubijene u blizini mjesta ukopa. Neke životinje očigledno su bile zaklane ili raskomadane u sklopu pogrebnog obreda, uključujući skeletne ostatke teleta pronađene na dnu grobne jame.
Na vrhu grobnice pronađeni su i dokazi o razbijenim žrvnjevima, ostacima drevnih alata za mljevenje žita, kao i koncentracije spaljenih sjemenki. Istraživači ističu da ulaganje u prezentaciju grobnice pokazuje koliko je sam pogrebni čin bio važan prije nego što su tijela prekrivena zemljom i kamenjem.
Ciljano nasilje i promjena odnosa moći
Dr. Linda Fibiger, koja je suvodila istraživanje, izjavila je: „Brutalna ubistva i naknadno obilježavanje događaja mogu se tumačiti kao snažan pokušaj uravnotežavanja odnosa moći i potvrđivanja dominacije nad zemljom i resursima.“
Dodala je da studija baca novo svjetlo na ciljano ubijanje prema spolu i dobi kao način provođenja masovnog nasilja i demonstracije moći u prahistorijskoj Evropi.
Glavni istraživač, dr. Barry Molloy, istaknuo je: „Objedinjavanjem niza najsavremenijih analiza koje nisu bile dostupne u vrijeme kada je grobnica iskopana, sada možemo ispričati priču ne samo o njihovim nasilnim smrtima, već i o okolnostima koje su dovele do tog događaja.“
„To baca novo svjetlo na prirodu sukoba i njegovih posljedica u to vrijeme, posebno zato što je njihov pokop insceniran na naseljenom humku u Gomolavi, pretvarajući ga u trajni spomenik tim ljudima, kojem je svjedočila njihova zajednica“, dodao je.
Autori rada zaključuju da demografska struktura ubijenih u Gomolavi dodatno naglašava dojam da je riječ o „namjernom i promišljenom činu“ koji je imao širok utjecaj na druge zajednice. „Zajedno, čin ubistva, pogrebni obred i nastali spomenik signaliziraju lanac postupaka usmjerenih na prisilno rješavanje ili uklanjanje sukoba te ponovno uspostavljanje ravnoteže moći unutar ili između zajednica“, navode istraživači.
U završnici rada ističe se da je proučavanje žrtava takvih događaja ključno za razumijevanje evolucije nasilnog ponašanja. „Ubistva pružaju snažne dokaze o epizodi međuregionalnog sukoba i temeljnoj agresivnoj promjeni u odnosima moći, nasilju i rodnim odnosima u regiji“, zaključuju autori.
Otkriće iz Gomolave tako ne predstavlja samo arheološku senzaciju, već i duboko svjedočanstvo o surovim sukobima i promjenama u društvenim strukturama Evrope željeznog doba.