Šta je cilj života? Svaka životinja, ljudska ili neka druga, vjerovatno bi imala različit odgovor. Ali ako govorimo isključivo s matematičkog aspekta, gdje je životni vijek ultimativna statistika, onda je nedostižni kit grbavi (Bowhead whale, Balaena mysticetus) jasan pobjednik. Domoroci subarktičkih i arktičkih voda sjeverne hemisfere, ovi misteriozni kitovi žive nevjerovatno dugo. Zapravo, toliko su stari da su Inupiat lovci s Aljaske pronalazili vrhove kopalja iz viktorijanskog doba u njihovoj masnoći, prenoseći informacije o specifičnim kitovima generacijama.
Ovi kitovi nisu samo najdugovječniji sisari na Zemlji; blizu su toga da budu najstarija životinja od svih (zauzimaju bronzanu medalju, odmah iza grenlandskog morskog psa i okeanske artičke školjke). Do danas, najstariji zabilježeni primjerak imao je 211 godina. To znači da su neki kitovi grbavi živi danas mogli biti rođeni tokom Rata iz 1812. godine!
S obzirom na ovaj zapanjujući nivo dugovječnosti, ne čudi što su naučnici izuzetno znatiželjni kako ovi masivni stvorovi od 100 tona to uspijevaju. Nova studija, objavljena u časopisu Nature, sugeriše da su istraživači s University of Rochester možda pronašli barem dio odgovora.
Proteinski štit protiv propadanja
U poređenju s drugim sisarima, kitovi grbavi sadrže neobično visoku koncentraciju proteina nazvanog CIRBP. Ovaj protein je poznat po tome što popravlja lomove dvostrukog lanca, mjesta gdje se oba lanca DNK strukture prekidaju. Takvi prekidi obično uzrokuju bolesti i skraćuju životni vijek.
"Ovo istraživanje pokazuje da je moguće živjeti duže od tipičnog ljudskog životnog vijeka," rekla je Vera Gorbunova, viša autorica studije. "Proučavajući jedinog toplokrvnog sisara koji nadživljava ljude, naš rad pruža informacije o mehanizmima koji omogućavaju tako produžene životne vijekove, naglašavajući važnost održavanja genoma za dugovječnost."
Proučavanje ovih veličanstvenih stvorenja lakše je reći nego učiniti. Ne možete ih uzgajati u laboratoriji (mogu biti dugački i do 18 metara), a neke su zalihe kitova grbavih ugrožene.
Tajna krije se u hladnoći
Naučnici su u početku očekivali da kitovi zahtijevaju veći broj "onkogenih pogodaka" – genetskih mutacija koje vode stvaranju kancerogenih ćelija – da bi se njihove ćelije transformisale u maligne. Međutim, otkrili su da im je zapravo potrebno manje pogodaka, te da je stvarna tajna u tome što jednostavno ne akumuliraju genetske defekte.
Tim je pregledao tkiva kitova i, iako je bilo prisutno nekoliko tipova proteina za popravku, CIRBP je bio u koncentracijama koje su bile "100 puta veće," prema Gorbunovoj. Kada je tim dodao ovaj protein kulturama ljudskih ćelija i ćelija vinske mušice, popravak DNK se poboljšao, a životni vijekovi su bili produženi.
Ono što je najzagonetnije: kada su ove ćelije bile izložene nižim temperaturama, proizvele su više CIRBP-a kao odgovor. Hladnoća arktičkih voda mogla bi biti ključni, biološki faktor koji potiče produkciju proteina.
Simbioza nauke i budućnost čovjeka
Iako su naučnici razumjeli temeljni mehanizam dugovječnosti kitova, prevođenje toga na vrstu velikih majmuna, odvojenog s više od 94 miliona godina evolucije, bit će mukotrpan zadatak.
"Postoje različiti načini za poboljšanje održavanja genoma i ovdje učimo da postoji jedan jedinstveni način koji je evoluirao kod kitova grbavih, gdje dramatično povećavaju nivoe ovog proteina," rekla je Gorbunova. "Sada moramo vidjeti možemo li razviti strategije za pokretanje istog puta kod ljudi."
Ovaj kit, koji je preživio dva vijeka, postaje naš najvažniji biološki učitelj. Njegov dug život u surovim arktičkim vodama nudi zagonetan uvid u to kako DNK može prkositi propadanju. Mogućnost genetske "simbioze" – preuzimanje DNK tajni od kitova – predstavlja najveću nadu za budućnost ljudske medicine.