Ljeta su idealna za posmatranje neba, meteorskih kiša i radoznale razgovore o vanzemaljcima, ali najnovije naučne teorije ponovo otvaraju ozbiljno pitanje: šta ako nas zaista neko posmatra? I šta ako taj neko nije prijateljski nastrojen?
Na to pitanje je svojevremeno odgovorio i poznati fizičar Stephen Hawking, upozoravajući da bi prvi kontakt s naprednom vanzemaljskom vrstom mogao biti opasan – možda čak i koban. Njegove riječi ponovo su postale aktuelne nakon što su istraživači sa Harvarda iznijeli neobičnu hipotezu o kometu 3I/ATLAS, koja na prvi pogled zvuči kao naučna fantastika, ali nosi duboke filozofske i sigurnosne implikacije.
Teorija na granici nauke: Komet ili izviđačka letjelica?
Tri naučnika – Avi Loeb, Adam Hibberd i Adam Crowl – u nedavno objavljenoj studiji razmatraju mogućnost da komet 3I/ATLAS, otkriven prošlog mjeseca, nije samo još jedan komad leda i prašine koji luta svemirom. Umjesto toga, pretpostavljaju da bi mogao biti vještačkog porijekla – tačnije, da je u pitanju sofisticirana sonda koju je lansirala vanzemaljska civilizacija s ciljem posmatranja planeta poput Zemlje.
Ako je ta hipoteza tačna, autori navode dvije krajnosti: ili je “posjetilac” dobronamjeran i bezopasan, ili ima skrivene – možda čak i prijeteće – namjere. Ako je u pitanju ovo drugo, zaključuju, čovječanstvo bi se moralo ozbiljno pripremiti za odbranu.
Nauka (za sada) ostaje prizemljena
Važno je naglasiti da i sami autori studije, kao i NASA-ini stručnjaci, ističu da je najvjerovatnije riječ o prirodnom objektu – međuzvjezdanom kometu. Ali, sama mogućnost da to nije tako ponovo je aktuelizirala stavove pokojnog Stephena Hawkinga.
Prije smrti 2018. godine, Hawking je više puta upozoravao na rizike koje nosi mogući susret s inteligentnim bićima iz svemira. Smatrao je da bi takva bića, baš kao i ljudi u ljudskoj historiji, mogla biti sklona osvajanju i iskorištavanju resursa.
Jednom je izjavio da bi takav susret mogao imati posljedice slične onima kada je Kristofor Kolumbo stigao u Ameriku – što je donijelo katastrofu za starosjedioce. Po njegovom mišljenju, dovoljno je pogledati kako se ljudi ponašaju prema vlastitoj planeti da bismo razumjeli kakva bi napredna vrsta mogla postojati negdje drugo – i zašto bi to mogla biti prijetnja.
Potraga za resursima i kolonizacija
Hawking je vjerovao da bi civilizacija koja je razvila tehnologiju za međuzvjezdano putovanje vrlo vjerovatno već iscrpila sve što joj je bilo potrebno na svom matičnom planetu. U tom bi slučaju logičan sljedeći korak bio traženje novih izvora – na drugim planetima, uključujući potencijalno i Zemlju.
Međutim, Hawking nije bio protiv potrage za vanzemaljskim životom uopće. Njegov stav bio je da trebamo istraživati, ali i biti izuzetno oprezni kada je riječ o iniciranju kontakta. Upozoravao je da ne smijemo naivno pretpostaviti da bi svaki prvi susret bio miran i prijateljski.
Šuma puna tišine
Ovo upozorenje povezuje se s tzv. hipotezom “tamne šume” – idejom da inteligentne civilizacije namjerno izbjegavaju da otkriju svoj položaj, iz straha da bi to moglo privući pažnju neprijateljski nastrojenih, tehnološki naprednijih bića.
U tom scenariju, svemir je poput mračne šume u kojoj niko ne želi praviti buku – jer ne zna ko bi je mogao čuti. Ako neko i pošalje signal, to možda znači da ne mari za vlastitu sigurnost – ili da želi da ga neko pronađe, s određenim razlogom.
Ne širimo crveni tepih (još)
Uzimajući sve ovo u obzir, naučna zajednica ostaje podijeljena između znatiželje i opreza. Iako su šanse da je komet 3I/ATLAS zaista vanzemaljska letjelica izuzetno male, ovakve teorije potiču na razmišljanje: koliko zaista znamo o svemiru – i koliko smo spremni na ono što (možda) dolazi?
U svijetu sve bržeg tehnološkog razvoja i rastućeg interesa za međuplanetarne misije, Hawkingova upozorenja možda nikada nisu bila relevantnija.