Ambicija da se Mjesec pretvori u izvor energije za Zemlju, iako zvuči kao naučna fantastika, tema je ozbiljnih razgovora u naučnim krugovima, ali je trenutno daleko, kako kažu, "svjetlosnim godinama" od realizacije.
Ideja o gigantskom "solarnom prstenu" oko Mjeseca, koji bi neprekidno proizvodio i slao energiju na Zemlju, nije nova i godinama se razmatra. Ovaj japanski projekt, poznat kao "Luna Ring", ima za cilj promijeniti način na koji globalno doživljavamo energiju. Praktično, prijedlog se zasniva na iskorištavanju konstantnog sunčevog zračenja na Mjesecu, gdje ne postoje oblaci ili atmosfera koji bi ograničavali efikasnost solarnih panela. Rezultat bi, teoretski, bio stalan protok energije 24 sata dnevno.
Gigantski prsten dug 10.900 kilometara
U srcu ovog plana nalazi se prsten solarnih panela koji bi se prostirao duž mjesečevog ekvatora. Sa dužinom od čak 10.900 kilometara i širinom do 400 kilometara, ova konstrukcija bi formirala neprekidnu energetsku zonu oko Mjeseca. Logika iza ovoga je da bi, uprkos činjenici da mjesečeva noć traje oko 14 zemaljskih dana, ovako ekstenzivan sistem mogao kontinuirano "juriti" svjetlost, održavajući proizvodnju energije stabilnom.
Plan predviđa da bi električna energija proizvedena na Mjesecu bila
pretvarana u mikrovalne ili laserske snopove. Ovi snopovi bi se zatim
usmjeravali ka posebnim prijemnim instalacijama na Zemlji, gdje bi se ponovo transformisali u električnu struju. Iako je ova tehnologija već testirana u manjem obimu, njena primjena na udaljenostima od oko 384.000 kilometara i u takvim razmjerama ostaje izuzetno zahtjevan poduhvat, praćen značajnim tehničkim izazovima.
Izgradnja robotima i materijalima s Mjeseca
Jedan od najzanimljivijih aspekata projekta je predviđeno korištenje
materijala koji su već dostupni na Mjesecu. Mjesečevo tlo ili regolit, moglo bi se, teoretski, pretvoriti u građevinski materijal poput betona ili staklenih vlakana, smanjujući potrebu za transportom sa Zemlje. Izgradnja bi se oslanjala na robotske sisteme kojima bi se upravljalo daljinskim putem, budući da ekstremne temperature i intenzivna prašina čine stalno ljudsko prisustvo izuzetno teškim.
Uprkos svojoj impresivnoj prirodi, "Luna Ring" trenutno nije projekt u
aktivnoj fazi. Ne postoji konkretan vremenski raspored za njegovu
realizaciju, niti su riješena ključna pitanja koja se tiču troškova,
tehnološke zrelosti i međunarodne saradnje neophodne za implementaciju ovakvog "giga-projekta".
Međutim, on ostaje dugoročna vizija koja pokazuje u kom pravcu bi se
energetska tehnologija mogla kretati u budućnosti. I možda se tu krije
njegova najveća vrijednost: u tome što otvara diskusiju o rješenjima izvan granica Zemlje, van svega što danas smatramo ljudski mogućim.