Tokom posljednja dva desetljeća veliki ekrani nalik tabletima tiho su potisnuli klasične dugmad i prekidače na margine, a u nekim slučajevima, poput Teslinih modela, gotovo ih u potpunosti eliminirali. Danas mnogi proizvođači s ponosom ističu velike digitalne ekrane kao jednu od glavnih prodajnih prednosti.
Međutim, studija koju su proveli Univerzitet u Washingtonu (UW) i Toyota Research Institute brojčano potvrđuje ono što se već dugo sumnja, ovi ekrani mogu biti izuzetno ometajući i opasni kada se koriste tokom vožnje.
Skrivena cijena modernih interijera
Istraživanje pod nazivom “Touchscreens in Motion: Quantifying the Impact of Cognitive Load on Distracted Drivers” objavljeno je u zborniku radova 38. godišnjeg ACM simpozija o softveru i tehnologiji korisničkog interfejsa u septembru 2025. godine. Šesnaest učesnika smješteno je u realistični simulator vožnje, dok su istraživači pratili pokrete očiju i ruku, širenje zjenica te provodljivost kože. Vozači su morali koristiti ekran osjetljiv na dodir i obavljati zadatke zasnovane na pamćenju, kako bi se izmjerilo mentalno opterećenje.
Ukratko, kada su vozači obavljali rutinske zadatke na ekranu dok su se kretali kroz simulirano urbano okruženje, njihova sposobnost vožnje i tačnost korištenja ekrana znatno su se pogoršale. Što je zadatak bio složeniji, rezultati su bili lošiji. Važno je naglasiti da se ne radi o dopisivanju ili društvenim mrežama, već o svakodnevnim radnjama poput podešavanja jačine zvuka ili navigacije kroz menije, zadacima koji su se ranije obavljali jednim okretom dugmeta.
Šta je simulator pokazao
Interakcija s ekranom osjetljivim na dodir smanjila je brzinu i tačnost odabira za više od 58 posto u poređenju s vožnjom bez korištenja ekrana. Istovremeno, odstupanje vozila iz saobraćajne trake povećalo se za više od 40 posto. Drugim riječima, vozači su istovremeno postajali lošiji i u vožnji i u korištenju ekrana.
Iako bi povratak fizičkim dugmadima djelovao kao logično rješenje, to se vjerovatno neće desiti. Ekrani su jeftini, jednostavni za implementaciju i lako se prodaju. Zato studija predlaže druga rješenja: smanjenje broja menija za često korištene funkcije, pametnije interfejse koji predviđaju potrebe vozača te sisteme koji prepoznaju visoko kognitivno opterećenje i privremeno ograničavaju funkcije ili upozoravaju vozača da se fokusira na cestu.
Na kraju, zaključak je jasan, korisnička sučelja u automobilima trebala bi biti dizajnirana prema stvarnom ponašanju ljudi, a ne prema idealima proizvođača.