Zastupljenost žena u upravnim i nadzornim odborima kompanija u Bosni i Hercegovini i dalje je daleko ispod evropskog prosjeka. Dok u Evropskoj uniji žene čine oko jedne trećine menadžerskih pozicija, u BiH one zauzimaju tek svaku četvrtu, pokazuje nova studija predstavljena danas u Sarajevu.
Na ove zabrinjavajuće podatke, ali i na potrebu hitnih sistemskih rješenja koja bi ženama omogućila ravnopravniji pristup pozicijama odlučivanja, ukazuje studija „Žene u upravnim odborima u BiH: Unapređenje rodne ravnopravnosti u korporativnom odlučivanju“, predstavljena u organizaciji udruženja Women on Boards Adria, uz podršku UN Women.
Jedna žena – izuzetak, ne pravilo
Analiza gotovo 3.000 kompanija u Bosni i Hercegovini pokazuje da je u firmama koje imaju žene u rukovodstvu najčešće riječ o samo jednoj ženi, dok svega 0,61 posto kompanija ima pet ili više žena na upravljačkim pozicijama. Ovi podaci posebno zabrinjavaju imajući u vidu brojna istraživanja koja potvrđuju da rodno uravnoteženo upravljanje donosi veću produktivnost, transparentnost i konkurentnost.
Osnivačica udruženja Women on Boards Adria Biljana Braithwaite istakla je da udruženje zagovara inkluzivno i rodno ravnopravno liderstvo kroz saradnju s privatnim sektorom i institucijama vlasti, te naglasila da su procenti žena u visokom menadžmentu i nadzornim odborima u BiH izrazito niski u poređenju s državama Evropske unije.
„Ne govorimo o kvotama, već o ciljevima koji bi kroz zakonodavni okvir omogućili ravnopravniju poziciju žena na mjestima gdje se donose ključne strateške odluke“, poručila je Braithwaite.
Sistemi koji koče napredak
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić upozorio je da u bosanskohercegovačkom društvu i dalje dominira praksa izbora muškaraca na odgovorne, posebno javne funkcije, što jasno ukazuje na izostanak rodnog balansa.
„Kao društvo nismo neutralni kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. U novom Zakonu o radu pokušat ćemo ispraviti ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo, ne samo u upravljačkim strukturama, već i u balansu između privatnog i profesionalnog života“, kazao je Delić, dodajući da su planirane dodatne javne rasprave kako bi se spriječili svi oblici diskriminacije.
Predstavnica UN Women u BiH Jo-Anne Bishop naglasila je da problem nije u znanju, iskustvu ili ambicijama žena, već u sistemima koji im ograničavaju pristup moći i uticaju.
„Nalazi studije su jasni – ženama u BiH ne nedostaje kompetencija. Nedostaju pravedni, transparentni i inkluzivni sistemi. Čak i kada dođu na rukovodeće pozicije, žene se češće suočavaju s ograničenjima u preuzimanju izvršnih uloga i predsjedavanju odborima“, istakla je Bishop.
Studija također ukazuje na vezu između ženskog liderstva i neravnomjerne raspodjele neplaćenog rada u domaćinstvu, što dodatno usporava napredovanje žena. Prema trenutnoj stopi promjena, ženama u BiH bit će potrebno oko 109 godina da ostvare punu rodnu ravnopravnost.
Iako Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH predviđa cilj od najmanje 40 posto zastupljenosti manje zastupljenog spola u odlučivanju, ta odredba nema obavezujući karakter niti sankcije. Sagovornici su poručili da je zatvaranje rodnog jaza u korporativnom odlučivanju ključno za otključavanje punog ekonomskog potencijala zemlje, te pozvali donosioce odluka i poslovnu zajednicu na uvođenje obavezujućih mjera i transparentnih procesa imenovanja.