Udaljena zvijezda čija je svjetlost iznenada počela neobično treperiti dovela je astronome do rijetkog i spektakularnog otkrića. Naučnici vjeruju da su svjedočili sudaru dvije mlade planete u stvarnom vremenu, događaju koji bi mogao nalikovati onome koji je davno stvorio Mjesec u našem Sunčevom sistemu.
Riječ je o zvijezdi Gaia-GIC-1, udaljenoj oko 11.600 svjetlosnih godina od Zemlje. Analiza njenog neobičnog ponašanja pokazala je da su promjene u sjaju najvjerovatnije posljedica sudara dva manja planetarna tijela u njenoj blizini.
Astronom Anastasios Tzanidakis sa Univerziteta u Washingtonu kaže da je iznimno rijetko posmatrati ovakav događaj. Prema njegovim riječima, samo je nekoliko planetarnih sudara ikada zabilježeno, a nijedan nije imao toliko sličnosti s procesom za koji naučnici vjeruju da je doveo do nastanka Zemlje i Mjeseca.
Planetarni sistemi, naročito u svojim ranim fazama razvoja, često su vrlo haotična mjesta. U diskovima prašine i plina oko mladih zvijezda postepeno nastaju planetezimali, mala tijela koja se sudaraju i spajaju, stvarajući sve veće objekte. Smatra se da se upravo takav sudar dogodio i u našem Sunčevom sistemu, kada se tijelo veličine Marsa sudarilo sa Zemljom, izbacivši materijal iz kojeg je kasnije nastao Mjesec.
Dokaze o takvim procesima oko drugih zvijezda vrlo je teško pronaći jer sudari traju kratko u kozmičkom smislu. Ipak, moderna tehnologija, poput svemirske misije Gaia, omogućila je astronomima da uoče promjene na zvijezdi Gaia-GIC-1.
Promjene su prvi put primijećene prije gotovo deset godina. Svjetlost zvijezde bila je stabilna sve do 2016. godine, kada su se pojavila tri kratka pada sjaja. Oko 2021. situacija je postala još neobičnija, a svjetlost je počela naglo varirati.
Gaia-GIC-1 je zvijezda F-tipa, nešto veća i toplija od našeg Sunca. Naučnici su primijetili neobičan odnos svjetlosti: dok je vidljiva svjetlost slabila, infracrvena je postajala jača. To je sugerisalo da zvijezdu zaklanja vreli oblak prašine, mase usporedive s velikim asteroidom, zagrijan na oko 900 kelvina. Modeli pokazuju da takav oblak nastaje upravo nakon sudara dva planetezimala.
Sudar se dogodio na udaljenosti od oko jedne astronomske jedinice od zvijezde, otprilike na istoj udaljenosti na kojoj se Zemlja nalazi od Sunca.
Astronom James Davenport ističe da je ključno pitanje koliko su ovakvi sudari česti. Mjesec je možda jedan od ključnih razloga zašto je Zemlja pogodna za život, jer utječe na plime, stabilnost rotacije i geološke procese. Ako astronomi zabilježe još ovakvih događaja, mogli bi bolje razumjeti koliko su uslovi za život poput onih na Zemlji zapravo rijetki u svemiru.