Porodica Mahire Hajdarpašić, majke dječaka Imrana koji je zadobio teške povrede glave nakon napada grupe huligana u Sarajevu, još nije dobila informacije o napadačima na Imrana i njegovog druga.
Podsjećamo, Sarajevo je prije nekoliko dana svjedočilo još jednom stravičnom slučaju vršnjačkog i huliganskog nasilja koje pukom srećom nije imalo fatalan ishod.
Hronologija napada
Sve je počelo u prepunom tramvaju, gdje je grupa huligana provocirala i maltretirala jednog maloljetnika zbog boje patika koje su povezali s navijačkim obilježjima. Napadači su dječaka nasilno izgurali na stanici Otoka. U društvu napadnutog dječaka je bio petnaestogodišnji Imran Hajdarpašić.
Kako je Imranova majka Mahira Hajdarpašić sama ispričala za medije, Imran nije bio meta niti je imao ikakve veze s provokacijama, ali je vođen empatijom i drugarskom lojalnošću, izašao za svojim prijateljem kako ga ne bi ostavio samog na milost i nemilost huliganima.
Dječaci su pokušali pobjeći, no grupa od pet napadača ih je sustigla.
Kada su vidjeli da se Imran hrabro brani i da ga ne mogu savladati golim rukama, napadači su izvukli drvene palice i divljački ga udarali po glavi. Epilog ovog brutalnog napada je bio taj da je dječak završio na KCUS-u, s teškim povredama glave i pet konaca na ranama.
Sudnica na društvenim mrežama: 'Nije dovoljno uplakana'
Međutim, paralelno s traumom kroz koju prolazi ova porodica, na društvenim mrežama se razvio drugi, jednako zastrašujući fenomen.
Dok preplašena i ogorčena majka koristi svoj javni prostor kako bi alarmirala trome institucije i spriječila da sutra strada nečije tuđe dijete, javnost je fokus prebacila na njen izgled i ponašanje.
Umjesto jednoglasne osude divljaštva i zahtjeva za hitnim hapšenjem napadača, komentari ispod vijesti o ovom strašnom događaju pretvorili su se u degutantnu arenu napada na majku napadnutog dječaka.
'Ja ne vidim da je majka mnogo uplakana'. 'Ova njena poza za slikanje ne govori da je zabrinuta', 'Neka ti se to desilo', samo su neki od hiljada komentara koji ilustruju ovu zastrašujuću pojavu u bh. društvu.
Očigledno je da je pokušaj jedne majke da ostane pribrana, da javno i glasno artikuliše problem i zahtijeva pravdu, u očima dijela toksične online mase pročitana kao 'želja za pažnjom' jer se među komentarima našlo i takvih ocjena.
Paradoks pravdanja i zašto se mora dokazivati da je žrtva 'dobra'?
U odbranu dječaka i njegove majke stao je veliki broj prijatelja, poznanika i sugrađana. Opisuju Imrana kao uzornog mladića, odličnog učenika, sportistu i, prije svega, neizmjerno dobrog druga koji je rizikovao svoj život da spasi prijatelja.
I dok su te riječi utjeha porodici, sama činjenica da se u javnom prostoru mora naglašavati kako je pretučeno dijete 'dobro i uzorno' otkriva strašan paradoks i nameće pitanje 'zar bi napad bio manje strašan da je Imran loš učenik i zar bi ijedno nasilje bilo opravdano da je neko dijete i manje uzorno?
No, očigledno da je prisiljavanje žrtve i njene porodice i prijatelja da se pravdaju javnosti dokaz potpunog sloma empatije u bh. društvu.
Jer, dio javnosti i to sudeći po komentarima, značajan, okrenuo je glavu, zatvorio oči i uši s uličnog nasilja, s drvenih palica i sa činjenice da žive u gradu, u ovom slučaju Sarajevu, u kojem djeca nisu sigurna ni u javnom prijevozu.
Ono što dodatno izaziva zabrinutost u ovom slučaju je i to što napad na Imrana Hajdarpašića jezivo podsjeća na napad na Denisa Mrnjavca u sarajevskom tramvaju 2008. godine koji je ni kriv ni dužan izboden nožem od obijesnih maloljetnika nakon čega je preminuo.
Godinama kasnije, svjedočimo novim napadima u tramvaju, čak i izvlačenju dječaka iz vozila od huligana, a da niko ne reaguje i ne pokuša pomoći.
U ovom slučaju jedina razlika je u tome što je Imran pukom srećom preživio. Ali, umjesto da činjenica da se nasilje nad nedužnim djetetom zamalo završilo kobno upali sve alarme, javnost se radije bavi time kako se Mahira Hajdarpašić obukla ili kako izgleda.
Za mnoge je lakše 'secirati' majčinu maramu, njen izgled, izraz lica, nego dati podršku žrtvi, doprinijeti na neki način da se ovakvi slučajevi ne ponavljaju ili barem prešutjeti, a ne vrijeđati majku suočenu s teškim posljedicama napada na njeno dijete.
Zato ovaj slučaj više nije samo priča o uličnom nasilju u Sarajevu. Ono otvara i novo poglavlje u priči o dijelu javnosti koja je sve nemilosrdnija i bezobzirnija u namjeri da 'dosipa so na ranu' onima koji pokušavaju ukazati na ozbiljnost sve učestalijeg problema nasilja.
Ovo je u stvari priča o dijelu bh. društva koje otvoreno pokazuje da su toliko oguglali na krv i nepravdu da im je veći 'trn u oku' majka koja se bori, nego huligani koji palicama nemilosrdno napadaju nedužnu djecu.