U Bosni i Hercegovini svaka izborna godina gotovo po pravilu znači ulazak u period pojačanog političkog intenziteta, najčešće kroz zaoštravanje nacionalne retorike i izdašnije dijeljenje državnog novca koji se predstavlja kao stranački, u zavisnosti iz koje ga stranke 'dijele'...
No, ovogodišnji izbori, iako su formalno raspisani u maju, već mjesecima ranije bili su u fokusu političkih stranaka i aktera, a sve ukazuje na to da svjedočimo jednoj od najžešćih borbi za vlast u postdejtonskoj BiH.
Stranke u svim dijelovima zemlje već mjesecima organizuju raznorazne skupove, izražavaju 'zabrinutost za građane', dok istovremeno politički oponenti pomno mjere svaku izjavu i svaki potez 'onih iz drugog tabora', spremni da iza tastatura i mikrofona 'skoče u odbranu i države i naroda' od političkog protivnika.
Žestoka borba riječima, a ne djelima
Umjesto političkog nadmetanja kroz programe i reformske ponude, kroz zakone i mjere od kojih bi građani imali stvarnu korist, većina političara, i u poziciji i u opoziciji, okrenula se dokazivanju i odmjeravanju snaga kroz riječi, a ne kroz djela.
Međusobna optuživanja i napadi koji često izlaze iz okvira političkog djelovanja do sada su postigli efekat podizanja tenzija u javnom prostoru, i to u trenutku kada su do izbora ostala još puna četiri mjeseca.
Ove izborne godine novost je i to što je takav ambijent izražen i unutar hrvatskog političkog korpusa, što predstavlja razliku u odnosu na ranije izborne cikluse, u kojima su glavni politički sukobi, primjerice unutar HDZ BiH kao najveće političke stranke s hrvatskim predznakom, uglavnom bili usmjereni prema drugim nacionalnim političkim blokovima ili prema kandidatu DF-a za člana Predsjedništva BiH, Željku Komšiću.
Ali, izgleda da HDZ BiH sada ima veći problem sa Zdenkom Lučićem, kandidatom pet stranaka s hrvatskim predznakom za člana Predsjedništva BiH, nego sa Slavenom Kovačevićem, kandidatom DF-a za istu poziciju.
To je pokazao i otvoreni verbalni okršaj Lučića s Draganom Čovićem, liderom HDZ BiH.
Sve je počelo nakon gostovanja Zdenka Lučića u emisiji Face TV, gdje je uputio niz kritika na račun lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Ubrzo je uslijedio Čovićev odgovor, u kojem je Lučića faktički nazvao 'kriminalcem, ratnim profiterom, kosovcem, udbašem i aidovcem'.
Lučić je brzo uzvratio objavom dokumenata iz 1991. godine o Čovićevoj ulozi u tvornici 'Soko', kojima je očigledno želio pokazati da je Čović u vrijeme agresije na Hrvatsku bio dio struktura bivše Jugoslavije.
Čovićev problem s Lučićem je, između ostalog, i to što ga, za razliku od DF-ovih kandidata, ne može jednostavno označiti kao 'nelegitimnog' i unaprijed optužiti Bošnjake da Hrvatima biraju člana Predsjedništva BiH.
Pokušaj delegitimiranja preko Sarajeva
No, u sjeni Čovićevih optužbi o 'profiterstvu' i paraobavještajnom djelovanju ostao je dio izjave u kojoj je poručio da Lučić djeluje po 'nalogu iz Sarajeva'.
Ovaj narativ nije nov u bh. politici. Sličan obrazac godinama koristi Milorad Dodik, koji opoziciju u entitetu RS često opisuje kao one koji djeluju 'u interesu Sarajeva'. Jasno je da i Čović sada pokušava 'interese Sarajeva' svesti na političku etiketu koja, iz njegove perspektive, Lučića povezuje s bošnjačkim ili probosanskim političkim strankama i politikama.
Veoma važno u cijeloj priči je i to da je Čović uopće reagirao na Lučićeve izjave, budući da i sam često ističe da je poznat po tome da ne komentariše izjave 'drugih kolega'.
No, s obzirom na odjek Lučićevih tvrdnji u kojima je za Čovića naveo da je hrvatsko državljanstvo stekao pod sumnjivim okolnostima, te da je s ljudima iz bivšeg sistema JNA 'devastirao' HDZ BiH, očigledno je da Čović ovaj put nije mogao ostati nijem.
Sudeći po oštrini Čovićevog odgovora, takav zaključak se nameće kao vjerovatan.
U tom slučaju, ovogodišnji predizborni period mogao bi biti dodatno opterećen ne samo uobičajenim međunacionalnim tenzijama, nego i unutarpolitičkim pregrupisavanjima unutar samog hrvatskog korpusa, što bi predstavljalo novu i dosad manje izraženu dimenziju izborne borbe.
U zemlji u kojoj za građane gotovo ništa nije zagarantovano ni sigurno, jedino što je u ovom trenutku, po svemu sudeći izvjesno jeste da nas čekaju burna četiri mjeseca borbe političara za vlast.