Nigerijski milijarder Aliko Dangote godinama je gradio rafineriju vrijednu više od 20 milijardi dolara.
Sada, u trenutku kada rat oko Irana potresa globalno tržište energenata, taj rizični projekat postaje jedna od najvažnijih tačaka snabdijevanja gorivom izvan Bliskog istoka.
Rat oko Irana donio je novi šok globalnom tržištu energenata, ali je istovremeno stvorio neočekivanog dobitnika, najbogatijeg čovjeka Afrike, nigerijskog industrijalca Alika Dangotea.
Njegova ogromna rafinerija kod Lagosa, projekat vrijedan više od 20 milijardi dolara, nakon godina kašnjenja, probijenih rokova i udvostručenih troškova, dostigla je puni kapacitet upravo u trenutku kada je svijetu posebno važno stabilno snabdijevanje dizelom, avionskim gorivom i benzinom izvan pravca koji zavisi od Hormuškog moreuza.
Prema pisanju Wall Street Journala, Dangote je jedan od najvećih poslovnih dobitnika trenutne energetske krize.
Prema Bloombergovom indeksu milijardera, Dangoteovo bogatstvo poraslo je od početka godine za oko 4,86 milijardi dolara, na približno 34,8 milijardi dolara.
Time se 69-godišnji nigerijski biznismen učvrstio među najbogatijim ljudima svijeta, nakon što je decenijama gradio poslovno carstvo u oblastima cementa, šećera, soli, đubriva, a sada i prerade nafte.
Rafinerija koja mijenja energetsku sliku Afrike
Dangote Petroleum Refinery počela je s radom 2024. godine, a puni kapacitet od 650.000 barela dnevno prvi put je dostigla u februaru 2026. godine.
Tajming se pokazao izuzetno povoljnim. Dok tržište strahuje od prekida isporuka iz Perzijskog zaliva, rafinerija u Nigeriji šalje gorivo preko Atlantika, bez prolaska kroz Hormuški moreuz, jednu od najosjetljivijih tačaka svjetske trgovine naftom.
Proizvodnja benzina, dizela i avionskog goriva u rafineriji porasla je više od 70 posto od početka godine.
Posebno je značajan rast izvoza avionskog goriva, jer su Evropa i dio Afrike postali važni kupci.
Nigerija više ne želi samo izvoziti sirovu naftu
Značaj Dangoteove rafinerije prevazilazi njegovo lično bogatstvo.
Nigerija je godinama bila energetski paradoks, veliki proizvođač nafte koji većinu sirove nafte izvozi, a zatim skupo uvozi gotove naftne derivate.
Dangote je rafineriju izgradio upravo kako bi promijenio taj model.
Sličnu strategiju ranije je primijenio u proizvodnji šećera i cementa: od velikog uvoznika stvorio je domaću proizvodnju i jačeg regionalnog izvoznika.
Sada pokušava isto u energetskom sektoru.
Ako rafinerija nastavi raditi punim kapacitetom, Nigerija bi mogla smanjiti zavisnost od uvoza goriva, poboljšati platni bilans i ojačati svoju valutu.
Planira izlazak na berzu i širenje poslovanja
Dangote sada želi iskoristiti trenutak.
Prema informacijama WSJ-a i Reutersa, grupa planira izlazak rafinerije na Nigerijsku berzu, uz ciljanu vrijednost od najmanje 50 milijardi dolara.
Kao naredni korak spominje se i moguća kotacija u New Yorku.
Kompanija također planira proširenje kapaciteta rafinerije na čak 1,4 miliona barela dnevno u naredne tri godine.
Pored toga, planirana je i velika rafinerija u Keniji kapaciteta 700.000 barela dnevno.
Ako se planovi ostvare, Dangote bi mogao postati jedan od ključnih privatnih igrača u snabdijevanju gorivom većeg dijela Afrike.
Najveći problem ostaje sirova nafta
Ipak, postoji veliki izazov, dovoljno sirove nafte za rad rafinerije.
Postrojenju su potrebne ogromne količine sirovine, a nigerijska državna naftna kompanija NNPC do sada nije uvijek uspijevala osigurati potrebne količine.
Zbog ranijih ugovora i obaveza dio nigerijske nafte i dalje odlazi stranim kupcima.
To znači da bi rafinerija, iako je izgrađena za preradu domaće nafte, mogla morati uvoziti dio sirovine.
Novi afrički energetski centar
Dangote ne gradi samo rafinerije, već i cijeli sistem distribucije.
Kompanija planira kupovinu vlastitih brodova, razvoj distributivnih centara i izgradnju cjevovoda dužeg od 1.500 milja za snabdijevanje zemalja bez izlaza na more, poput Zimbabvea, Bocvane i Zambije.
Za Afriku bi to moglo predstavljati veliku promjenu – kontinent koji je decenijama izvozio sirovine, a uvozio skuplje gotove proizvode, mogao bi zadržati veći dio vrijednosti unutar vlastitog tržišta.
Za Dangotea je rat oko Irana, paradoksalno, ubrzao povrat jedne od najskupljih i najrizičnijih investicija u historiji Afrike.
Projekat koji je godinama smatran prevelikim i preskupim sada se pokazuje kao strateška prednost, ne samo za njegovog vlasnika, već i za Nigeriju i cijelo afričko tržište goriva.