U klimatskoj jednačini Evrope, šume i močvare su do sada igrale ulogu tihe podrške – ponora ugljendioksida, prirodnih filtera koji ublažavaju posljedice ljudske nepažnje. Danas, međutim, ta podrška postaje izvor problema. Umjesto da skladište CO₂, njemački šumski ekosistemi i tresetišta sada ga – emitiraju.
Izvještaj Stručnog vijeća za klimatska pitanja Njemačke jasno upozorava: sektor LULUCF (Land Use, Land-Use Change and Forestry) ne samo da gubi sposobnost da apsorbira štetne plinove, već postaje aktivni zagađivač. Kombinacija suše, potkornjaka i decenijske eksploatacije gura šume i močvare iz uloge spasitelja u ulogu saučesnika klimatskih promjena, piše Tagesschau.
Stručnjaci poput Andreasa Boltea iz Instituta Thünen i Julije Pongratz sa LMU München ne umanjuju ozbiljnost problema. Bolte iskreno priznaje:
"Mislim da moramo biti spremni na činjenicu da ćemo promašiti klimatske ciljeve." Prognoze ne obećavaju – šume bi, ako sve bude išlo idealno, mogle ponovo postati ponori tek nakon 2050. godine.
Tresetišta – zaboravljeni akceleratori klimatskih promjena
Pongratz ukazuje na tresetišta kao još jednu, često zaboravljenu tempiranu bombu:
"Nijedna zemlja na svijetu nije bila tako efikasna u isušivanju tresetišta kao Njemačka". Suha močvara više nije habitat – ona je dimnjak. Emisije iz isušene zemlje nezaustavljivo doprinose zagrijavanju.
Postoje rješenja – ali zahtijevaju volju i sistem
Iako ton izvještaja nije optimističan, rješenja postoje. Ključne riječi su: ponovno vlaženje močvara i pošumljavanje. No to nije samo ekološko pitanje – to je i društveni, ekonomski i politički izazov. Pongratz naglašava:
"Uključivanje lokalnih zajednica, posebno poljoprivrednika i šumara, mora početi od samog početka."
Koncept paludikulture, uzgoja korisnih biljaka poput trske na vlažnim površinama, jedan je od prijedloga kako spojiti ekonomsku korist s klimatskom odgovornošću. Tu su i ideje o instaliranju solarne energije na ponovno navlaženim močvarama – spoj obnovljivih izvora i obnove prirode.
Šuma kao zakonodavni predmet, ne samo metafora
Problem je i pravne prirode. Trenutno je pošumljavanje često administrativno otežano i ekonomski neisplativo. Bolte poziva na reforme koje će omogućiti vlasnicima šuma da učestvuju u obnovi bez gubitaka. S druge strane, povećanje upotrebe drveta u dugotrajnim proizvodima – kao što su drvene zgrade – može pomoći u stabilizaciji CO₂ bilansa.
Vrijeme curi, klima ne oprašta
Struka poručuje: vrijeme je da priroda ponovo postane saveznik – ali ne sama od sebe. Potrebna je politička hrabrost, sredstva i sinergija između Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva poljoprivrede. Savezno ministarstvo najavljuje da će Program zaštite prirodne klime (ANK) igrati ključnu ulogu, ali još uvijek nema jasnih brojki o sredstvima ni strategiji.
Kao što Pongratz upozorava, šume više ne mogu biti rezervna kočnica za sektore poput transporta i građevinarstva koji ne ispunjavaju ciljeve. Svaki sektor mora preuzeti svoj dio odgovornosti – i to odmah.