Dok se rat u Ukrajini nastavlja, a finansijski jaz postaje sve veći, posljednji summit Evropske unije u Briselu ogolio je duboke podjele unutar bloka i pokazao da mnoge evropske države i dalje ne žele direktno plaćati cijenu odbrane Ukrajine – ali ni vlastite sigurnosti.
Na jednom od najvažnijih samita u modernoj historiji EU, lideri su se, u gluho doba noći, dogovorili o zaduženju od 90 milijardi eura kako bi Ukrajina ostala finansijski stabilna u naredne dvije godine. No iza tog dogovora krije se ozbiljna politička nelagoda.
„Novac danas ili krv sutra“
Poljski premijer Donald Tusk, ulazeći na summit, poslao je poruku koja je odjeknula Briselom.
„Imamo jednostavan izbor: ili novac danas, ili krv sutra. I ne govorim samo o Ukrajini, govorim o Evropi“, poručio je Tusk.
Njegova poruka bila je jasna – Ukrajina je prva linija odbrane evropske slobode. Ako se Rusija ne zaustavi sada, cijena će kasnije biti daleko veća. Ipak, evropski lideri nisu bili spremni složno stati iza te logike.
Dogovor u 2:56 – ali ne i jedinstvo
Tačno u 2:56 sati ujutro, nakon višesatnih pregovora, EU lideri postigli su dogovor o zajedničkom zaduživanju na finansijskim tržištima. Predsjednik Evropskog vijeća António Costa poručio je da je Unija „ispunila obećanje“.
Međutim, stvarnost je daleko složenija. Mjesecima su države članice vodile javne i tajne rasprave o tome ko treba platiti račun za Ukrajinu. Prvobitni plan Njemačke i Evropske komisije bio je da se iskoriste zamrznuta ruska sredstva u belgijskim bankama, ali je Belgija to odbila, strahujući od pravnih posljedica i ruskih represalija.
Tek kada je taj plan propao, aktivirana je „rezervna opcija“ – zajedničko zaduživanje EU, koje će biti garantirano budžetom Unije, a samim tim i novcem država članica. Ostaje nejasno hoće li ruska imovina ikada biti iskorištena za otplatu tog duga.
Ko plaća, a ko se izvlači
Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Ukrajini naredne godine nedostaje najmanje 72 milijarde eura. Bez te pomoći, finansijski kolaps bio bi neizbježan.
Ipak, istraživanja Instituta Kiel pokazuju zabrinjavajući trend: evropska pomoć Ukrajini u 2025. godini mogla bi pasti na najniži nivo od početka rata. Dok su Njemačka, Francuska i Velika Britanija povećale izdvajanja, nordijske zemlje i dalje izdvajaju daleko veći procenat svog BDP-a.
S druge strane, Italija i Španija doprinijele su minimalno, a Mađarska, Češka i Slovačka uopće neće učestvovati u novom paketu pomoći. Evropska unija od 27 članica tako se, praktično, pretvorila u blok od 24.
Iako EU, s ukupnim BDP-om od 18 biliona eura, višestruko nadmašuje Rusiju, politička volja za zajedničko djelovanje očito izostaje. Dodatni problem predstavlja i pad podrške među građanima – ankete pokazuju da su birači u Njemačkoj i Francuskoj čak skeptičniji prema finansiranju Ukrajine nego Amerikanci.
Suočeni s umorom, podjelama i izostankom američkog novca, evropski lideri su izabrali najlakši izlaz – zaduženje. Ali i taj kompromis pokazao se kao težak i bolan.
Evropa je odlučila da kupi vrijeme. Pitanje je samo – po kojoj cijeni.