Kako se šumski požari šire kroz šume, travnjake i tresetišta, u zrak ispuštaju velike količine plinova i čestica. Naučnici sada upozoravaju da je zagađenje koje nastaje usljed ovih požara vjerovatno bilo potcijenjeno. Studija objavljena u časopisu Environmental Science & Technology Američkog hemijskog društva (ACS) pokazuje da šumski požari i kontrolisana paljenja širom svijeta ispuštaju znatno veće količine plinova koji doprinose zagađenju zraka nego što su to ranije procjene sugerirale. Istraživanje također ističe regije u kojima se emisije iz požara preklapaju sa zagađenjem izazvanim ljudskim aktivnostima, stvarajući posebno složene probleme kvaliteta zraka.
„Naše nove procjene povećavaju emisije organskih spojeva iz šumskih i drugih prirodnih požara za oko 21 posto“, kaže Lyuyin Huang, prva autorica studije. „Ovaj inventar predstavlja osnovu za detaljnije modeliranje kvaliteta zraka, procjenu zdravstvenih rizika i analize politika vezanih za klimu.“
Svake godine šumski požari zahvataju ogromne površine vegetacije, oslobađajući u atmosferu složenu mješavinu vodene pare, pepela i ugljikom bogatih hemikalija. Neke od tih hemikalija su hlapivi organski spojevi (VOC), koji lako prelaze u plinovito stanje. Druge isparavaju i postaju plinovi tek pri višim temperaturama i svrstavaju se u srednje i poluhlapive organske spojeve (IVOC i SVOC). Kada dospiju u zrak, ovi djelimično hlapivi spojevi lakše formiraju sitne čestice koje mogu biti štetne po zdravlje ako se udahnu, čak i više nego VOC spojevi.
Zanemarene hemikalije u dimu požara
Uprkos njihovoj važnosti, IVOC i SVOC spojevi često izostaju iz istraživanja emisija šumskih požara. Njihov veliki broj i hemijska složenost otežavaju mjerenje, zbog čega su se ranije analize uglavnom fokusirale na VOC spojeve. Istraživači, koje je predvodio Shuxiao Wang, nastojali su uključiti IVOC i SVOC zajedno s VOC spojevima kako bi se bolje razumio uticaj požara na kvalitet zraka, ljudsko zdravlje i klimu.
U tu svrhu, tim je prvo analizirao globalnu bazu podataka koja prati opožarena područja šuma, travnjaka i tresetišta u periodu od 1997. do 2023. godine. Zatim su prikupili informacije o VOC, IVOC, SVOC i drugim organskim spojevima veoma niske hlapivosti koji se oslobađaju pri sagorijevanju različitih vrsta vegetacije. Kada direktna terenska mjerenja nisu bila dostupna, oslonili su se na laboratorijske eksperimente kako bi procijenili nastale hemikalije. Svi ti podaci su potom objedinjeni kako bi se izračunale godišnje emisije požara na globalnom nivou.
Globalni obim i žarišta zagađenja
Na osnovu ovog pristupa, istraživači su procijenili da su šumski i drugi prirodni požari tokom posmatranog perioda u prosjeku godišnje ispuštali oko 143 miliona tona organskih spojeva u zrak. Ova brojka je oko 21 posto veća od ranijih procjena, što ukazuje na to da emisije iz požara, posebno IVOC i SVOC spojevi, doprinose zagađenju zraka više nego što se ranije mislilo.
Kada su emisije iz požara upoređene s ranijim procjenama zagađenja nastalog ljudskim aktivnostima, pokazalo se da ljudski izvori ukupno proizvode više organskih spojeva u zraku. Međutim, oba izvora ispuštaju slične količine IVOC i SVOC spojeva. Analiza je također otkrila zajednička žarišta emisija, među kojima su ekvatorijalna Azija, sjeverna Afrika i jugoistočna Azija. Prema riječima istraživača, zagađenje zraka u ovim regijama posebno je složeno i zahtijevat će različite strategije za smanjenje emisija, kako iz šumskih požara, tako i iz ljudskih aktivnosti, piše ScienceDaily.